Osvoji putovanje u Pariz uz Paris proizvode ✈️🗼
Jesi li znao/la da je u tijeku nagradna igra uz Paris proizvode u kojoj možeš osvojiti jedno od 3 putovanja u Pariz za dvije osobe te 20 poklon paketa Paris proizvoda? Više o tome saznaj u članku „Osvoji putovanje u Pariz“ .
Ovdje na portalu NagradnaIgra.com.hr pripremili smo poseban nagradni natječaj u kojem dodatno poklanjamo 5 poklon paketa Paris proizvoda. Detalje sudjelovanja i pravila natječaja pronaći ćeš u nastavku stranice.
👉 Pogledaj nagradnu igru za 3 putovanja u ParizNAGRADNI NATJEČAJ JE ZAVRŠIO ALI JOŠ UVIJEK MOŽETE SUDJELOVATI U NAGRADNOJ IGRI S PARIS KEKSIMA ZA 3 PUTOVANJA U PARIZ!
ZA DETALJE NAGRADNE IGRE KLIKNITE NA SLIKU ISPOD
Dobitnici
Dobitnici poklon paketa su:
Veronika Bronić
Jagoda Stošić Bulka
Josef Kleković
Natalie Muže
Ana (ana*****.b******[email protected])
Jedan od uvjeta je bilo i tagiranje u objavama na Facebooku i Instagramu.
Dobitnici će biti kontaktirani putem e-maila u sljedeća 2 dana.
Zahvaljujemo svima na sudjelovanju!
Darivanje za poklon pakete Paris proizvoda!
Zamisli svoj savršen posjet Parizu – šetnja uz Seinu, pogled s Eiffelovog tornja, croissant za doručak…
✨ Sada tvoja mašta može donijeti nagradu: dijelimo 5 poklon paketa Paris proizvoda, a nagrađujemo 5 najkreativnijih odgovora.
Detalje pogledaj u nastavku….
Kako sudjelovati?
Za sudjelovanje u nagradnom natječaju trebaš napraviti oba koraka:
- Na našoj Facebook ili Instagram objavi nagradnog natječaja
– tagiraj osobu s kojom bi volio/voljela posjetiti Pariz. - Ovdje na stranici (u formi za komentar ispod) odgovori na pitanje:
„Kako zamišljaš savršen posjet Parizu?“
i obavezno upiši svoju e-mail adresu u za to predviđeno polje te Facebook ili Instagram korisničko ime u polje za ime
📧 Tvoja e-mail adresa koristi se isključivo za kontaktiranje dobitnika, bit će obrisana nakon završetka natječaja odnosno isporuke nagrada i neće biti vidljiva na stranici.
💬 Svi komentari bit će vidljivi na stranici u roku od 3 dana od prijave na natječaj, odnosno najkasnije do završetka natječaja.
📌 Dozvoljena je samo jedna prijava po e-mail adresi i korisničkom profilu na Facebooku ili Instagramu. Sve dodatne prijave bit će isključene iz natječaja.
Trajanje i odabir dobitnika
⏰ Natječaj traje od 18.11. do 02.12.2025.
Pravo sudjelovanja imaju osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
Dobitnike biramo prema kreativnosti i originalnosti odgovora.
Nakon završetka natječaja, objavit ćemo imena dobitnika na portalu NagradnaIgra.com.hr, a dobitnike ćemo obavijestiti i putem e-maila.
Preuzimanje nagrada
Ako osvojiš nagradu, dobit ćeš e-mail obavijest.
Potrebno je da u roku od 48 sati odgovoriš na tu poruku i pošalješ nam podatke za dostavu nagrade (ime i prezime, adresu, poštanski broj, mjesto i kontakt telefon).
U slučaju da se ne javiš u roku, bit ćemo prisiljeni odabrati novog dobitnika.
📦 Nagrade se šalju isključivo na adrese u Republici Hrvatskoj.
💙 Napiši u komentaru ispod: Kako zamišljaš savršen posjet Parizu?
Jedan kreativni odgovor može ti donijeti Paris poklon paket.
Pravila natječaja pogledaj na ovom linku
🗼Uz Paris proizvode možeš osvojiti putovanje u Pariz 🥐❤️
Trenutno je aktivna nagradna igra uz Paris proizvode sa sljedećim nagradama:
- 3 x putovanje u Pariz za dvije osobe
- 20 x poklon paket Paris proizvoda
Moj savršeni Pariz je tih i snažan u isto vrijeme. Polagana šetnja kroz Luxembourg Gardens dok lišće šušti pod nogama, elegantan ručak s pogledom na krovove grada u Le Train Bleu i posjet Musée de l’Orangerie gdje zastanem pred djelom Water Lilies, jer ljepota nije u brzini nego u dojmu. Dan zatvaram uz šansonu La Vie en Rose. U srcu, Pariz bez žurbe, baš onakav u kojem se najljepše diše
Za mene Pariz nije savršen zato što je poznat i velik, nego zato što ga osjetiš kao stari parfem, u malim stvarima. Kava uz jutarnje sunce, šetnja po Montmartre uz umjetnike koji crtaju život dok mi lovimo najljepše kadrove, kao da smo dio filma Midnight in Paris. Navečer mali piknik s francuskim vinom i sirom, dok grad pulsira oko mene i muža, bez šminke i filtera, samo iskreni momenti, smijeh i spontanost koji ostaju puno duže od razglednica.
Savršen Pariz za mene je vožnja brodićem po Seine gdje se čuje dječji smijeh i gdje mašu patkicama, dok u rukama imaju tople čokoladne kroasane iz Boulangerie Utopie. Poslijepodne je rezervirano za male nogice koje trče po travi kod Eiffel Tower, a navečer moja žena i ja gledamo kako svjetluca kao da je ispao iz najljepšeg crtića. I da, šećer na kraju: naši klinci nas vuku u Disneyland Paris jer, kako oni kažu, tamo žive pravi zmajevi i superjunaci. Ako to nije savršen dan, ne znam što je. 😄
Heh.. balonom!
Pogled na sve one poznate i manje poznate vedute Pariza, od naravno Eiffelove mreže, piramide Louvrea, više-nisam-siguran-čega-točno Notre-Dame, bazilike na uzvišenju Montmartrea, Slavoluka pobjede… ali iz blago (ne previše) uzdignute točke. I bez žurbe – jer let balonom nije utrka, nego uživanje.
Inače, prvi slobodni let balonom u povijesti zbio se upravo iznad Pariza!
Ok, ovaj moj neće sigurno biti tako uzbudljiv kao taj balonom braće Montgolfier, ali ništa zato – imali bismo puno više za pogledati nego 1783. 🙂
Eto, uz svu čast koju valja dati upoznavanju veličanstvenog Pariza “na noge”, ja bih odradio taj retour aux sources na spektakularan način iz ptičje perspektive.
Posjet Louvru, starom Ajfelov tornju…
Savršen posjet Parizu – definitivno sa voljenom osobom, šetnja pored Eiffelovog tornja, večera s pogledom na spomenuti toranj, a svakako putovanje mora biti upotpunjeno pregrštom isprobanih kroasana i vrućih čokolada.
Savršen posjet Parizu zamišljam kao da je to polagano otvaranje starog i toplog pisma koje je godinama čekalo da ga pročitam. Ne žurim. Samo polako skidam omotnicu, osjećam težinu vremena i dopuštam da me grad primi za ruku kao nekoga tko mu se vraća, iako možda nikada prije nisam bio tamo. Stižem u ranu zoru, dok je Seine još pospana, a nebo nosi onu blijedu boju bisera koji se tek budi. Zrak ima okus hladne kave i obećanja. Prvi korak na pariški pločnik uvijek zamišljam kao tihi udah kojim čovjek ulazi u vlastitu priču. Negdje daleko čujem cvrkut koji se razlijeva po krovovima, a s balkona se spušta miris starog kruha, svježe otvorenog dana i nečije potajice izgovorene nade. Ne idem odmah prema znamenitostima. Ne, taj savršeni posjet počinje u jednoj sasvim običnoj i improviziranoj ulici negdje u 5. ,,arondismanu.” Počinje u jednom kafiću sa stolcima koji škripe kao staro sjećanje, sjedam vani i naručujem ,,croissant” koji se lomi poput tanke ljuske prošlosti. Dok ga jedem, promatram ljude. Parižani prolaze kao da plešu: žene u kaputima koji šapuću o nekom neuhvatljivom stilu, muškarci koji nose novine ispod ruke kao da čuvaju cijeli svijet i djeca koja u trku pronalaze male komade čuda. I u tom trenutku shvaćam da sam i ja dio te čudne i nježne koreografije. Potom nastavljam hodati obalom Seine. Voda izgleda kao ogledalo u kojem se miješaju nečije misli: malo plave tišine, malo sivog melankoličnog odraza i malo zlatnih tragova Sunca. Šetnja pored rijeke je nešto poput razgovora bez riječi— Pariz govori svojom vodom, a ja mu odgovaram koracima. Na mostovima, osobito na ,,Pont Neufu”, osjećam kako mi se u srce uvlači ona slatka i blaga nostalgija za stvarima koje se još nisu dogodile, ali kao da ih već pamtim. Onda dolazi trenutak odlaska prema ,,Montmartreu.” Ne dižem se žurno, već se penjem lagano, a svaku stepenicu doživljavam kao polubrisani potez olovke u skiciranoj bilježnici nekog umjetnika koji je tu nekada živio. Zamišljam boeme što se smiju, zaljubljene koji raspravljaju oko ničega i slikare koji hvataju boje prstima. I sve je to još tu— nevidljivo, ali opipljivo. Kada napokon stignem pred baziliku ,,Sacre-Coeur”, zastanem. Pogled na grad… ah, taj pogled! Izgleda kao razliveno more krovova i snova. Vjetar nosi miris pečenih kestena i nečije tihe pjesme, a ja osjećam da bih na tom mjestu mogao ostati zauvijek, bez straha da će išta ikada izgubiti svoj sjaj. U poslijepodnevnoj tišini odlazim u jedan skriveni književni kutak na ,,Ile Saint-Louis.” Tamo listam stare knjige, skoro raspadajuće, sa stranicama žutim poput uspomena koje su pretople da bi izblijedjele. Strane krckaju pod prstima, a negdje iznutra izlazi miris vremena, onaj specifičan, prašnjav i topao. I odjednom, kao da mi knjige govore: ,,I ti si dio ove priče.” I vjerujem im. Kada padne večer, sjedim uz Seine, dok se svjetla pale jedno po jedno, kao da grad udiše svjetlost i izdahom ju vraća natrag nebu. Eiffelov toranj treperi i u tom sjaju vidim nešto čudesno— kao da je netko rasuo zvijezde po najobičnijem komadu željeza i pretvorio ga u san koji diše. Ne odlazim blizu; gledati ga iz daljine ima onu posebnu čar koja ostavlja prostora mašti da širi svoja krila. A onda dolazi noć. Pariz noću više ne govori istim glasom. Mijenja boju i ritam. Ulice šapuću. Prozori sjaje kao oči koje još nešto skrivaju. U sitnom mraku osjećam kako me grad uči da se prepustim nježnim sjenama, da čujem glazbu iz daljine i da udahnem sve ono što nisam stigao tijekom dana. I sve se slaže u tiho obećanje: ,,Vrati se.” A u meni ostaje onaj blag i gotovo neuhvatljiv osjećaj da sam prošao kroz grad, ali i da je grad prošao kroz mene. Tako zamišljam savršen posjet Parizu— ne kao niz znamenitosti, nego kao dugi i topli zagrljaj nečega što je istovremeno vani i u meni, nečega što se prelijeva u nostalgiju za trenucima koji tek dolaze, ali koje već volim kao da su bili moji od samog početka. 🙂🙂
Bez Vaše pomoći ne mogu “ni blizu” doći u priliku za posjet Parizu?! No Božić se bliži pa iskreno vjerujem da sa snovima o putovanju ja ne pretjerujem! Moj partner i ja i kofera DVA To sve je što trebaju supružnici ili dečko i cura da bi se dogodila ovakva iznimna “životna avantura”! Taj savršen posjet Parizu dogodio bi se svakako u vrijeme Valentinova, pa bi, slijedom događaja (Vrlo vjerojatno, već ubrzo nakon toga!) uslijedila i “slatka prinova”…
Prvo godišnje doba: biram 5. ili 9. mjesec – blaženi maj ili rujan idealna su vremena za obilaske većine europskih gradova, zbog lijepoga i toploga vremena, dugih dana, bujajućeg zelenila, raspoloženje ljudi… Potom je važna lokacija: uvijek nastojim uloviti smještaj kraj većeg parka ili šume, a opet ne predaleko od centra – u slučaju Pariza radi se o više “centara”, tj. dijelova grada koje valja posjetiti. Društvo čini razliku: jedna ili dvije prijateljice čine mi se idealnima za ovaj trip, na temelju naših ranijih putovanja i zajedničkih sklonosti muzejima, finoj hrani, večerima uz vino…
Još mi jedino preostaje pokrivanje troška 😉 Savršen posjet bio bi onaj recimo dobiven na nekoj nagradnoj igri (svjesna sam da se ovdje radi o drugačijem dobitku).
Vožnja Sienom, posjet Moulin Rouge, dan u Lovru, ispijanje kave u nekom od lokalnih kafića…
Savršen posjet uživanje.u kavici sa mužem.i.bebom i slusanje jezika
Bratić i ja već par godinama pričamo da napokon odemo do (tog) Pariza, jer se radi o najvažnijoj preostaloj europskoj metropoli koju nismo posjetili. Evo koji je okvirni itinerar: prije svega Montmartre i Latin Quarter, jer obožavamo te “umjetničke” minilokacije i obilazimo ih u svim mjestima gdje se zateknemo. Potom katakombe! Nakon rimskih, pariške su navodno fascinantne i želja nam je osjetiti tu atmosferu. Vožnja brodom po Seini je još jedan favorit, koji upražnjavamo u svakom gradu na rijeci.
Što se klope tiče – Sablé au chocolat je francuski “pandan” Paris keksima s čokoladom.
Javit ćemo vam usporedbu :)))
U Pariz se “isplati” ići zaljubljen 🙂
Bio sam tamo u tom “stanju”, i bez obzira na rasplet situacije kasnije, i danas pamtim tih nekoliko dana. Ako bih išao opet, pazio bih da opet bude u stanju te “malade” 😉
Toponimi Pariza drugačije mirišu kad dolaziš s nekim sebi posebnim; fantazije se ostvaruju i uspomene traju dugo nakon odlaska.
Savršen posjet, dakle, uključuje Je Suis Malade – ali ipak u nešto vedrijem tonu od poznate pjesme!
Mirna u Parizu! Sve rečeno!
Otputovala bih s dragim u Pariz gdje zajedno bi gledali Mona Lisu. Popeli bi se na Eiffelov toranj gdje bi lagano kavu ispijali i s vrha Parizu se diviti, treba li još uopće išta reći?
Vidjeli bi prekrasne vrtove Versaillesa, slikali bi veličanstvenu Notre Dame i Trijumfalna vrata. Otploviti bi brodom niz rijeku Seinu bila bi to nezaboravna romantika pariški večeri jedne.Vidjeli bi Moulin Rouge i njegov propeler koji se okreće.Spoznala bi zašto grad ljubavi nazivaju istim, zašto svi putovi u Pariz vode, grad ljubavi koji ne izlazi iz mode zašto je odlazak tamo tolikim ljudima na “wish listi”… FB Branka Kulaš
Moj put?
Vidim ga ovako: sjedim u malenoj pariškoj kavani, šalica kave topla mi grije dlanove, a iza mene žamor ljudi na francuskom zvuči kao da pjeva. S Eiffelovog tornja dopire odsjaj svjetala, baš kao da mi namiguje. Uzmem kroasan, raspadne se savršenim mrvljenjem i samo pomislim: “Ako se sreća može pojesti, onda je ovo to.”
Zatim šetam uz Seinu, gledam kako se mostovi savijaju poput rečenica pjesme, a svaka klupa ima priču. Možda stanem i napišem dvije misli, možda samo dišem, jer u Parizu se i disanje računa kao umjetnost.
Uvečer… oh, uvečer Pariz postane druga osoba. Lampioni se probude, ulični svirač odsvira prvu melodiju koja ti se zalijepi za dušu, a grad ti šapne: “Još ne idi spavati… tek sam počeo.”
Tako ja zamišljam to putovanje: kao dan koji te preobrazi, učini lakšom, vedrijom i malo više zaljubljenom — u život, u sebe, u sve što tek dolazi.
Savršen posjet Parizu zamišljam kao putovanje u kojem se budi ona najnježnija, ženska strana mene – ona koja vjeruje u čaroliju. U rano jutro polako se penjem uz Montmartre, dok mi se hladan zrak miješa s mirisom svježe kave i kroasana. Osjećam se kao junakinja nekog starog filma dok prolazim pokraj umjetnika koji već crtaju prva lica dana. S vrha gledam na grad koji se proteže ispod mene i osjećam kako mi srce lagano ubrzava, kao da mi Pariz šapuće dobrodošlicu.
Zatim se spuštam prema Seini, a moj se odraz stapa s odrazima mostova i katedrala, kao da i ja pripadam toj slici. U Musée d’Orsay zastajem pred svaki impresionistički potez, zamišljajući da sam barem nakratko dio tog svijeta boja i svjetlosti. U malom bistrou naručujem toplu juhu od luka i smiješim se sama sebi, jer mi je sve toliko romantično da pomalo djeluje nestvarno.
Poslijepodne šetam Champs-Élyséesom, osjećajući kako mi koraci postaju samouvjereniji, a ulična gužva pretvara se u ritam koji oblači ulice životom. U Latinskoj četvrti zavlačim se u stare knjižare, dodirujući hrbat knjiga kao da pozdravljam stare prijatelje. Tamo pronalazim malu zbirku poezije koju nosim sa sobom kao suvenir duši.
A kad padne noć, stojim ispod Eiffelova tornja, u kaputu stegnutom oko struka, dok mi svjetla blistaju nad glavom poput ogromnog, živog nakita. Dok držim toplu čokoladu u rukama, osjećam kako mi se obrazi rumene od hladnoće i uzbuđenja. Pariz me tada obavija, nježno i potpuno, kao da me prepoznaje. I baš u tom trenutku, pod svjetlucavim nebom, znam da ću se ovdje uvijek vraćati – jer me u ovom gradu svaka noć pretvori u novu, hrabriju i slobodniju verziju sebe.
Šta da kažem a da ne lažem…nemam pojima o Parizu samo iz slika,najviše filmova,velika većina njih ukazuje na nešto bajkovito pogotovo ako si sa voljenom osobom,e pa ja imam kofer,imam voljenu osobu,nisam bila na bračnom putovanju i voljela bih da se sve to filmsko precrta u moj -naš život!Obožavam kroasane ,a da li sam spremna isprobati one prave ,pa naravno da jesam!
Savršen posjet Parizu s prijateljicom mogao bi započeti laganom šetnjom obalom Seine uz tople kroasane i kavu iz obližnje pekare. Razgledale bi čuvene znamenitosti, od Eiffelovog tornja do šarmantnog Montmartra, uživajući pri tome u svakom skrivenom kutku grada. Popodne bi provele u nekom malom bistrou, uz dobro vino i francuske delicije, gledajući prolaznike. Dan bi završile krstarenjem Senom u zlatnom sutonu, dijeleći priče i smijeh. Paris bi
Paris….. Svi žele šetnjicu uz rijeku ,pogled na Eiffelov toranj, ,proći kroz Slavoluk slobode, popiti kavicu na nekom on slavnih kafića ,pojesti neko slavno jelo u restoranu sa 5 Michelle zvjezdicama . A ja bih volio da sam bio tamo kao promatrač kada su pljačkali muzej u Louvre. To mislim da bi bio događaj ,jel koliko prilika ima čovjek da vidi takvo što. To bi bila atrakcija za cijeli život ….
Obici grad bez zurbe i obavezno posjetiti Musée d’Orsay, i Roland Garros.
U Parizu te ne dočekuje jutro, nego šapat svjetlosti što klizi niz krovove.
Hodajući, ne diraš pločnik već dah grada koji se penje kroz tvoje misli.
Seine ti pod nogama zvoni kao srebrna vena svijeta, a Eiffelov toranj nije građevina nego uzdah koji se pretvorio u čelik.
U Montmartreu ti slikar ne crta lik, već tvoju tišinu, onu koju Pariz jedini razumije.
I kad padne noć, lampioni se pale ne zbog mraka, već da bi te prepoznali.
Tad znaš: nisi posjetio Pariz.
Pariz je posjetio tebe.
Možda je Pariz zamišljen kao destinacija za zaljubljene, ali ja bih ovoga puta u Pariz sa svojom prijateljicom Renatom. Nas dvije po mnogočemu dijelimo zajedničke afinitete, obožavamo stare povijesne građevine, antikvitete, legende … U Parizu nam toga ne bi falilo!
Naše aplikacije za brojenje koraka bi eksplodirale od našeg neumornog tumaranja pariškim ulicama i uličicama, zavirivanje u sve kutke Pariza, istraživanja i onih manje provikanih zanimljivosti … Usput bi komentirale, pričale o svojim zapažanjima i po ko zna koji put shvatile kako je vrijeme relativna stvar i kako samo procuri kad uživaš …
Ja ovdje nisam imenovala pariške znamenitosti jer njih manje-više svi poznajemo. Više sam se oslanjala na onaj osjećaj sreće kad nogom stupiš na tlo grada koji si gledao samo na slikama. Zamišljam miris toga grada i slušam otkucaje njegovog srca. Kušam slastice uličnih bistroa i jagodicama prstiju prelazim preko njegovih zidina i kipova. I … dijeljenje … kada sve to dijeliš sa osobom koju osjećaš kao svoju, kao srodnu sebi … sve to poprima jednu drugu dimenziju, višu i savršeniju i ostaje trajno zapisano u memoriji kao onaj osjećaj sreće u trbuhu koji te dotakne svaki put kad se sjetiš …
Počinje laganim doručkom u francuskom stilu: svježi croissant, maslac, džem i kava u nekom malom bistrou u blizini smještaja.
Kratka šetnja uz Seine dok se grad tek budi – mostovi, ulični svirači i miris svježih bageta iz pekarnica.
Posjet Louvreu ili Musée d’Orsay.
Ručak na terasi s pogledom na ulicu – quiche, juha od luka, svježa salata ili jednostavno sendvič s baguetteom uz čašu vina, a onda šetnja kroz Montmartre, umjetničku četvrt puna ateljea, kafića i slikara na Place du Tertre.
Uspon do bazilike Sacré-Cœur i pogled na cijeli Pariz.
Večera uz Seine, možda baš na brodu – jednostavno, romantično i potpuno pariški doživljaj te kratka vožnja metroom ili šetnja do Eiffelovog tornja dok se pali večernje svjetlucanje.
Piće u nekom malom jazz baru ili samo mirna šetnja Champs-Élysées dok grad svjetluca.
Savršen posjet Parizu nije utrka nego osjećaj – kombinacija umjetnosti, dobre hrane, ulica kojima samo šetaš i upijaš atmosferu. U njemu ima i planiranja, ali i spontanosti.
Ako bih mogla otputovati u Pariz sa svojim dragim, ne bih se zadržavala samo na Eiffelovom tornju i onim klasičnim mjestima. Otišli bismo i na nekoliko manje poznatih kutaka, kao što je park Buttes-Chaumont, šarena Rue Crémieux ili mala tržnica Enfants Rouges gdje se može probati svašta. Prošetali bismo njihovom zelenom šetnicom Coulée Verte i na kraju završili u tihom vrtu Musée de la Vie Romantique, samo da na trenutak pobjegnemo od gradske gužve.
Vjerojatno bi obišli i one skrivene vintage knjižare, male pekarnice te mostiće preko Seine. Možda bismo svratili i do nekog minijaturnog bistroa gdje stanu samo tri stola, čisto da osjetimo pravi pariški dnevni ritam.
Usput bih, naravno, obavila šoping, jer kako se vratiti iz Pariza bez torbe u kojoj je bar nešto novo. I stvarno, moja jedina briga bila bi gdje će me zaprositi. Možda uz Seinu dok pada sunce, možda u nekoj slatkoj ulici , a možda baš na mjestu koje uopće ne očekujem. U glavi već zamišljam nekoliko savršenih trenutaka i svaki mi izgleda bolje od prethodnog. Joj, ovdje bi stvarno bilo savršeno.
Savršen posjet Parizu bio bi s mojim dečkom… samo nas dvoje, opušteni, bez žurbe, u gradu koji se najbolje živi polako. Proljeće mi se čini kao idealno vrijeme … dovoljno toplo za šetnju, a sve oko nas je mirisno i lagano. Prvo bismo otišli po tople kroasane, sjeli na klupu i smijali se…Onda bi krenula šetnja uz Seinu, lagana i prirodna, uz pričanje o svemu i ničemu. Tijekom dana otišli bismo do Eiffelovog tornja, puno se slikali, uživali u pogledu. Posjetili bismo i jedan muzej — vjerojatno Louvre, da vidimo barem dio tog ogromnog prostora i onu posebnu mirnoću koju muzeji nose. Kasnije malo Montmartrea, kava u nekom malom kafiću i zagrljaji dok čekamo na semaforu. Navečer bismo opet završili uz rijeku, gledali svjetla grada i samo osjećali onaj tihi mir koji se dogodi kad si s pravom osobom na pravom mjestu. 🙂
Savršeni posjet Parizu? Hmm.. Savršeni posjet Parizu za mog muža i mene.. ( Logično,nigdje bez svoje bolje polovice 😁 ) počeo bi u skrivenom vrtu Palais-Royala, gdje bismo uživali u tišini prije nego grad oživi…
Nakon toga bismo se zagubili u uličicama Le Maraisa,kušali sitne francuske zalogaje i smijali se dok biramo najluđi suvenir.
Dan bismo završili na krovu s pogledom na grad… ( ako se prije toga ne bi posvađali pa legli spavat 😅 ) ne zbog pogleda, nego zbog onog osjećaja da nas Pariz drži pod svojom čarolijom, baš kao da je cijeli grad navijao za nas dvoje.
Znam da bi bilo ludooo i nezaboravno jer nama je svako putovanje takvo 😊
Savršen posjet Parizu zamišljam kao spoj malih čuda i velikih doživljaja. Jutro počinje mirisom svježih kroasana dok šećem uz Seine, a grad se polako budi. Bez žurbe istražujem skrivene uličice Montmartrea, gdje umjetnici slikaju trenutke koji izgledaju kao da su pobjegli iz kakve stare razglednice.
Popodne provodim u čarobnim pariškim parkovima – možda u Jardin du Luxembourg – gdje se vrijeme uspori, a svaki zalogaj keksa Paris ima okus poput malog osobnog praznika. Navečer, dok Eiffelov toranj treperi svjetlima, sjedim na obali rijeke i uživam u onom prepoznatljivom osjećaju da se nalazim u gradu u kojem su i obični trenuci romantični.
Moj savršen Pariz? Onaj u kojem se u svakom kutku krije slatko iznenađenje – baš kao i keksi Paris.
“Idealni dan u Parizu? Lagana šetnja uz Seinu, fotka tu i tamo da glumim influencera, pa onda kavica u kvartu gdje svi izgledaju kao da se rodili s boljim stilom od mene. Večer završava pogledom na Eiffelov toranj, koji me podsjeća da je ponekad dobro samo uživati i ne pokušavati izgovoriti ‘croque-monsieur
“Paris keksi – moj najkraći put do Pariza!”
Moj savrseni posjet Parizu
Voznja Siennom,posjet Versaillesu,pogled s Eiffelovog tornja,setnja Chamselisseom te odmor u prekasnom kaficu uz gustanje u croissantu s pekmezom i salici bijele kave i svjeze iscijedenog soka ujutro!!!
Posjet počinje da prvo moja i prijateljica i ja koju bi počastila ovim putovanjem spakujemo kofere i od prvotnog šoka da smo osvojile nagradu skaćemo do plafona 😉od sreće .,Dolaskom u Pariz smjestimo se u jedan predivan hotel i uživamo u razgledavanju grada ,muzeja ,i naravno Eiffelovog tornja , šetnja,razgovori ,ručkovi ,večere i uživanje na najjače ,to bi bio predivan ulazak u Novu godinu 🎉
A kako cu zamislit Pariz kad nikad nisam bila. Sudeci po filmovima moglo bi biti lijepo.
U posjet Parizu odlazim sama. Ne želim čarobne trenutke u predivnom gradu dijeliti ni skime. Želim uživati, daleko od svakodnevnice, daleko od svih….. uz stihove pjesme, “Non, je ne regrette rien”….
Savršen posjet Parizu počinje jutrom kad izađeš iz hotela s kosom koja izgleda kao umjetnička instalacija – ali u Parizu to prolazi kao “stil”. Uzmeš croissant, mrvica ti se zalijepi za lice, a ti se praviš da je to look.
U Musée d’Orsay glumiš znalca, ali zapravo razmišljaš o hrani. Ručak u bistrou? Konobar te gleda kao da si mu naručio emocionalnu štetu, ali preživiš.
Poslijepodne lutaš po ulicama, ulaziš u skupe trgovine “samo da pogledaš”, a zapravo hvataš Wi-Fi. Kad Eiffelov toranj zasvijetli, i ti zasvijetliš – od umora, ali tko će to priznati.
Za kraj dana, u jazz klubu vadiš iz torbe Paris kekse koje si ponio “za svaki slučaj”, i shvatiš da ništa nije tako francuski kao ti koji jedeš kekse nazvane po gradu u kojem upravo sjediš.
Muž me zaprosio usred ludog slavlja pobjede nad Njemačkom 1998. S obzirom da je nogomet obilježio početak našeg zajedničkog puta , savršen posjet Parizu bi bio s njim na tekmu repke je Hr- Fra ,a jer bi to bio i moj dar za 25. godišnjicu b(m)raka!
Ukrcali bi se u avion pun navijača, od glave do pete u kockicama. Pjevamo, ostajemo bez glasa, i dalje pjevamo bez obzira na promuklost, navijamo s ostalim navijačima Parizom kao da nam je zadnje u životu!
Muž pada u nesvijest od nogometne euforije i pive, ja padam u nesvijest jer sam konačno u Parizu!
Na stadionu duše držimo zubima jer doživljavamo vantjelesno iskustvo pobjede nad Francuzima. Muž zaboravlja da je oženjen i opet me prosi , usred stadiona ,dok svi navijaju i dalje, ovaj put za njega. Naravno da pristajem jer to mi je jedinstvena prilika da kažem “da” u najromantičnijem gradu na svijetu!
Kako zamišljam savršen posjet Parizu?
Vidim Ivanu i sebe kako lutamo gradom ljubavi, kao da je cijeli Pariz napravljen samo za nas dvoje. Ivana, moja ljubav, stoji kraj mene dok šetamo uz Seinu, i svaki njezin osmijeh čini da svjetla grada sjaje još toplije.
Zamišljam nas kako sjedimo u malom bistrou, blizu prozora, dijelimo desert i tiho pričamo kao da je svaka riječ važna. Ivana i ja gledamo Eiffelov toranj kako se pali, a njezina ruka u mojoj čini da sve bude potpuno.
Za mene je savršeni Pariz onaj u kojem je Ivana – moja ljubav – uz mene, i gdje svaki korak postaje uspomena koju čuvam.
Savršeni posjet Parizu? Solo, hotel, kada i duuuuuga kupka. Navečer, izlazak van u neki mali lokalni bar, tipa kao iz serije Alo, alo, u kojem je živa muzika i ponešto finger food-a.
Čisto za dušu.
Moj savršeni posjet Parizu bio bi poput malog filma snimljenog u jednom dahu: jutro uz kroasan i kavu s pogledom na Seine, lagana šetnja do Eiffelovog tornja dok grad još polako diše, a onda istraživanje skrivenih uličica Montmartrea gdje svaki korak priča neku novu priču. Poslijepodne bih provela u Louvreu, izgubljena među remek-djelima, a večer završila uz topli sjaj pariških svjetala i dobru čašu vina.
Savršen posjet Parizu promatran kroz intelektualnu prizmu putovanje je kroz vrijeme ideja, a ne kroz fizički prostor. To je posjeta koja cijeni Pariz kao epicentar prosvjetiteljstva i boemske misli 20. stoljeća. Nema mjesta za sentimentalnost, već samo za povijesnu težinu i inspiraciju.
Jutro započinje u Bibliothèque Sainte-Geneviève, proučavanjem arhitekture i povijesnih zbirki, s naglaskom na to kako su knjige oblikovale revolucije. Slijedi Panthéon, gdje se odaje počast velikanima nacije – ne s osjećajem divljenja, već s poštovanjem prema njihovom doprinosu znanosti i filozofiji (Voltaire, Rousseau, Curie).
Poslijepodne je rezervirano za Latinsku četvrt, ali ne za njezine kafiće, već za povijesne staze oko Sorbonne. Kulminacija intelektualne posjete je tiho promatranje u kafeu Les Deux Magots, gdje se vrijeme provodi promatrajući, umjesto sudjelujući, bilježeći misli i kritički analizirajući grad. Posjet završava s Cimetière du Père Lachaise, gdje se razmišlja o prolaznosti i trajnosti ljudskog naslijeđa. Pariz tako postaje muzej uma, a ne srca.
Savršen dan u Parizu: jutarnji croissant s pogledom na Eiffelov toranj, šetnja Champs-Élysées, kunst u Louvreu i romantična večera u Montmartreu. Magija u svakom trenutku! 💫
Moj savršeni posjet Parizu započeo bi jutarnjim šetnjama uz Seinu, uz kavu i kroasan u nekoj od pariških pekara. Posjetila bih Eiffelov toranj i uživala u pogledu sa Trocadéra, a zatim istražila umjetničke četvrti poput Montmartrea i muzeje kao što je Louvre. Dan bih završila piknikom u parku s pogledom na Eiffelov toranj i laganom vožnjom brodom po Seini za nezaboravan doživljaj. Uz to bih svugdje grickala Paris kekse,di ćeš bolji ugođaj i doživljaj.
Moj savršen Pariz počinje laganom šetnjom kroz gradske ulice, uz miris kave i pogled na Eiffelov toranj iz daljine. Najvažniji trenutak bio bi odlazak u Disneyland, gdje bi moj sedmogodišnjak doživio dan koji bi pamtio godinama. Nakon što se umorimo od atrakcija i uzbuđenja, vratili bismo se u grad i završili dan uz Seinu, mirno, uz osjećaj da smo stvorili uspomenu koju ćemo oboje nositi sa sobom. <3
Musee de Orsay bi bio prva točka, s njim sam mužu već dosadna k’o kvočka.
Kaže da se u Pariz zbog tornja ide,
Notre Dam i Sacre Couer da se vide.
A ja bih i to posjetila,
ali prvo želim da mi umjetnost
prožme sva osjetila.
Da vidim gdje je to
Orson Proces snimao,
A i pomalo zato što znam
kakvu je bivši kolodvor prošlost imao.
Sve to želim
I potajno se u sebi veselim.
Ako ne sad,
Pariz će me vidjeti kad tad.
Moj savršen posjet Parizu zamišljam kao kombinaciju laganog istraživanja, dobre hrane i onih malih trenutaka koji čine grad posebnim.
Počela bih rano ujutro, dok je grad još tih, šetnjom uz Seinu—miris svježe pečenih kroasana u zraku, a prve zrake sunca prelijevaju se preko vode. Uhvatila bih kavu u nekom malom bistrou u blizini Notre-Dame pa nastavila hodati bez žurbe, samo prateći gdje me ulice vode.
Zatim bih posjetila manje poznate kutke: knjižare u Latinskoj četvrti, skrivene vrtove iza muzeja, ili vintage radnje u Le Maraisu. Ručak bi bio nešto klasično francusko—možda soupe à l’oignon ili quiche Lorraine, uz čašu vina.
Popodne bih provela u muzeju, ali ne nužno Louvreu; radije Musée de l’Orangerie ili Rodinov muzej, gdje se ljepota može upijati u miru. Predvečerje je savršeno za Montmartre—umjetnici, stepenice, pogled na cijeli grad.
Dan bi završila šetnjom do Eiffelovog tornja kada se upale svjetla, možda uz topli crêpe iz uličnog štanda. I naravno, osjećaj da si dio grada koji živi punim plućima, čak i kad samo promatraš.
Prvo bi popila kavu u Cafe do flore a zatim se uputila u muzej Louvre a nakon toga naravno u Notre Dame…Nakon toga bi malo odmorila u Luksemburškiom vrtu..a zatim se zaputila do onog zbog čega sam došla a to je Eiffelov toranj i uživala u pogledu na grad ljubavi
Moja neostvarena želja vidjeti Paris,pojesti croasan ,popit kavu i vidjeti toranj i prošetati čarobnim Parizom i to sve sa mojom kćerkom Majom…..Hvala unaprijed.Lp.Sljedeći put javimo se iz Pariza.
Zamišljam ga setnjom uz Senu,da se popnem na Eifelov toranj,da pogledam Pariz sa visine.Voljela bi kada bi osvojila,povela bi supruga,to bi nam bio prvi odlazak u inozemstvo zajedno.
Savršen posjet sa svojim partnerom posletili bi Louvre da vidimo Mona Lizu,popili kavu i pojeli nji hov savršeni kroasan, posjetili koj restoran sa se osjećamo ko Parižani , nakon toga opijeni francuskim vinom šetali bi dolinom rijeke Sene i gledali se zaljubljeni jer nam je lijepo, svaki dan novi doživljaj,muzej grad znamenitosti…
Zamišljam svoj savršeni posjet Parizu kao putovanje koje počinje još prije nego što stupim na parišku zemlju—u onom trenutku kada kroz prozor aviona ugledam raspršena svjetla grada koji nikad ne prestaje šaptati priče. Čim bih sletjela, osjećala bih kako mi se koraci sami ubrzavaju, kao da me grad zove, nestrpljiv da mi pokaže sve svoje tajne.
Prvi jutarnji pozdrav poslala bih Eiffelovom tornju, koji bi se, obasjan blagim suncem, činio poput čuvara cijeloga grada. Penjala bih se polako, osjećajući kako mi se pogled širi zajedno s horizontom. Gore, na samom vrhu, vjetar bi mi mrsio kosu, a ja bih zamišljala koliko su se snova ispreplele u tim zavojitim metalnim gredama. Tamo, visoko iznad Pariza, osjećala bih se lagano, slobodno, kao da sam dio neke priče koja tek počinje.
Nakon toga, izgubila bih se u uskim uličicama Montmartrea. Hodala bih bez mape, prepuštajući se mirisu svježe pečenih kroasana i zvukovima uličnih glazbenika. Zavukla bih se u mali atelje, gdje bi mi neki nepoznati slikar možda predložio da sjednem kako bi me naslikao. Naslikana u središtu Pariza—pomislila bih kako je čudno i lijepo ostaviti dio sebe na platnu koje će možda završiti u nečijoj tuđoj dnevnoj sobi.
Kasno poslijepodne provela bih šetajući obalama Seine, gledajući kako se sunce lomi o površinu vode. Možda bih sjela na klupu i čitala knjigu, a možda samo gledala ljude koji prolaze—svaki sa svojim sanjama, svojim životima, svojim malim pričama koje se nakratko ukrštaju s mojom. U tom trenutku osjetila bih koliko je svijet velik, a opet čudesno blizak.
Večer bih dočekala u Latinskoj četvrti. Ušla bih u mali restoran, onaj koji je skriven od turističkih staza. Naručila bih nešto što ne znam izgovoriti, vjerujući pariškim kuharima više nego vlastitom izboru. I dok bih jela, slušala bih žamor, povremeni smijeh, glazbu koja dopire iz nekog podruma. Imala bih osjećaj da pripadam tom trenuku, tom gradu, toj vibraciji života koja nikad ne prestaje.
A onda, kada bi se noć spustila, ponovno bih pogledala prema Eiffelovom tornju, koji bi svjetlucao poput tisuću malih zvijezda. U tom sjaju našla bih savršen završetak svog dana—dan koji ne bih htjela završiti. I dok bih se vraćala u svoj mali hotelski sobičak s balkonom, osjećala bih zahvalnost što sam imala priliku dotaknuti srce Pariza, barem nakratko.
Znam da bi moj savršeni posjet Parizu trajao prekratko, ali ostavio bi u meni trag—onaj nevidljivi, koji zauvijek ostane u srcu i koji te tjera da se vratiš. I sigurna sam da bih se vratila. Jer Pariz nije grad koji se posjeti samo jednom. Pariz je grad koji se voli, iznova i iznova.
Zamišljam putovanje u Pariz kao bijeg od svakodnevnice sa svojim suprugom i kao jednu romantičnu avanturu – šetnje uz Seinu, jutarnje kroasane u malim ugodnim kafićima, posjet Eiffelovom tornju i večeri uz svjetla grada koji nikad ne spava.
Zamišljam savršen posjet Parizu kao naše malo zajedničko putovanje, samo ja i moja kći. Šetamo uz Seinu dok se jutro budi, a u zraku miriše svježi kruh iz obližnjih pekarnica. Usput kupujemo tople kroasane i pijemo kavu na nekom malom trgu, gdje gledamo kako grad polako postaje živ.
Poslijepodne provodimo lutajući kroz muzeje i uličice Montmartrea, smijući se, razgovarajući i otkrivajući skrivene kutke koje turisti često zaobiđu. Predvečer stojimo ispod Eiffelova tornja, gledamo kako se svjetla pale i osjećamo se dijelom čarolije.
To je Pariz kakav zamišljam — lagan, elegantan i ispunjen trenucima koje ćemo zauvijek pamtiti
Paris je predivan grad na put bih sa sobom povela kćerku.Kako je Paris predivan tako su i Paris keksići predivni njih obožavam.
Moj savršeni dan u Parizu?
Probudiš se kao klasičan balkanac na godišnjem, uzmeš kroasan koji ti odmah podigne moral za 300%. Prošetaš parkom (zelenilo prije svega), popiješ kavicu kao da si glavni lik u romantičnoj komediji, skokneš u muzej pa klimaš glavom kao da se razumiješ. Dan završiš uz vino i sireve, osjećajući se 30% pametnije i 100% francuskije. 🥐🍷🧀
Za savršeni posjet Parizu biram svoju šogoricu Nataliju, mamu mojih dragih nećaka blizanaca Patrika i Karla.
O Parizu mašta godinama, još otkad smo zajedno slagale puzzle s Eiffelovim tornjem i govorile kako ćemo jednom “stvarno tamo stajati”.
Savršen posjet Parizu zamišljam ovako:
Započele bismo jutro na nekoj maloj pariškoj terasi, s toplim croissantom i cappuccinom, gledajući u ulice koje se tek bude. Prvo bismo otišle vidjeti Eiffelov toranj jer bi to za nju bio trenutak koji je sanjala cijeli život. Zatim lagana šetnja uz Seinu, možda mali piknik i smijeh kao neko naše “hvala” životu što nas je spojio u obitelj.
Obišle bismo i Louvre, jer znam da bi njezine oči zasjale pred svakom slikom i skulpturom.
A onda, jedna mala, ženstvena haljina iz pariške trgovine, kao uspomena da nikad ne zaboravi koliko toga zaslužuje.
Ovo putovanje bilo bi moje hvala njoj: za svu ljubav, brigu i snagu kojom drži obitelj, djecu, mog brata i sve oko sebe.
Pariz je njezin san, a meni bi najveća radost bila vidjeti kako ga živi. ✨
Pariz,grad svjetla,ljubavi i umjetnosti.Ovo su prekrasni razlozi za posijetiti Pariz. Savrsen posjet u Pariz?! Dozivjeti u punom sjaju s Azur Toursom.Grad koji inspirira pjesnike,umjetnike i boeme,nudi jedinstvenu romantiku koju nama svima treba pa bi se odlucio otici najprije tamo,setnja na vecer uz Seinu,te posjet Eiffelovom tornju i Louvreu,kada to nebi vidio a bio u Parizu,onda mogu slobodno reci da nisam nikad bio tamo…Otisao na jednu finu veceru ,degustaciju francuskih vina i gurmanskih specijaliteta…..jojjj toliko Pariz ima za ponuditi i pogledati da bi godinama trebao istrazivati Pariz,uglavnom kad bi me izabrali za dobitnika maxsimalno bi iskoristio vrijeme da vidim najvece znamenitosti i umjetnosti svjetlosti ljubavi,nebi bilo spavanja samo razgledavanje i uzivanje u prelijepim stvarima,ee to je masta,masta nije zabranjena ,jel tako?
Savršen posjet Parizu? ✨
Jutarnji croissant uz Seinu 🥐, šetnja kroz Montmartre 🎨, brzi skok na Eiffelov toranj 🌉, popodnevno lutanje muzejem ili pariškim buticima 🖼️🛍️ i večera uz vino s pogledom na svjetlucavi Grad svjetla 🍷🌙.
Na savršeno putovanje u Pariz povela bi muža i kćerkicu…. Obožavamo putovanja a Pariz bi nam savršeno došao jer ne znamo gdje bi krenuli toliko je savršen i toliko puno toga ima za vidjeti… A nikad se ne zna možda bi i ostali zauvijek 😁😁😁🤪🤪🤪😍😍😍😍
Moj savršeni posjet Parizu bi već počeo da uopće imam priliku otići na takav put ! Nagradni put u Pariz ,koji keksići Paris i dobre cipele da možemo obići što više ljepota Pariza! ❤️ Svima sretno!❤️
U Pariz bih vodila moju mamu sa sobom. Prvo bi otišle na pravi pariški doručak. Zatim bi se prošetale uzduž obale Seine i onda u lijepi shopping. Nakon toga ručak i odmor, i onda u Louvre 🙏❤️
Moj Paris…. Nema Pariza bez keksa Pariza. Naprtnjača na leđima. Obitelj za ruku e vodim. Zajedno prema čuvenom tornju se penjemo. Na vrhu upijamo pogledom sve oku što je vidljivo. Kavicu tu ispijamo uz croasan, a malcima sokiće. Slijedeća destinacija je čuvena crkva Noter Dame. A nakon njenog razgledavanja vrijeme za ručak na pariški način u njihovom čuvenom restoranu. Posjetila bih i barem jednu modnu reviju svjetskog glasa. Sve znamenitosti obišli bismo zajedno i još bismo pronašli vremena za dječje igre za najmlađe. Čak nam se kao ideja najviše sviđa vožnja turističkim gradskim vlakom uz turističkog vodiča. Kako se ne bi nešto s putovanja zaboravilo uz nas su 📸 i 📱.
Svaki korak bi mi bio poput plesa labuđeg jezera. Mek i lak, ponosan i jak.
Svoj posjet Parizu zamišljam kao kombinaciju razgledavanje predivnog grada, posjete muzejima i posjet nezaobilaznom Eiffelovom tornju. Također bi željela probati i tradicionalnu gastro ponudu te kušati čašu dobrog vina. Veselim se šansi da posjetim Pariz🎁🔝🍀💙.
Sa nadom prvim djetetom! 🙂
Put u Pariz počinje onog trenutka kada prvi put udahneš zrak grada: mješavina svježih kroasana, kiše na kamenim ulicama i lagane gradske buke koja nikada ne smeta, već samo pravi ritam dana. Grad te odmah uspori – ne zato što moraš, već zato što želiš primijetiti svaki detalj.
Hodanje uz Seinu donosi osjećaj kao da si u filmu: mostovi, osvjetljenje, šuštanje vode i ljudi koji sjede na obali, piju vino i smiju se bez žurbe. Pred Eiffelovim tornjem javlja se onaj kratki trenutak tišine u glavi, onaj “evo, stvarno sam ovdje” osjećaj koji te ugrije iznutra.
Montmartre te uvodi u intimniji Pariz – ulice koje mirišu na svježe pecivo, umjetnici koji slikaju u tišini, a pogled sa Sacré-Cœura koji ti na trenutak potpuno isprazni misli. Tu se osjećaš kao putnik, ali ne kao stranac.
Versailles te preplavi drugačijom emocijom: raskoš, širina vrtova, ogledala koja reflektuju svjetlost kao da želiš sačuvati svaki trenutak u sjećanju. To je mješavina divljenja i mira, kao da hodaš kroz povijest koja je još uvijek živa.
Na kraju dana, Pariz te dočeka svjetlima. Pruža ti osjećaj slobode, inspiracije i nježne melankolije. Dok sjediš u bistrou i piješ toplo vino, shvatiš zašto se ljudi vraćaju: jer Pariz nije samo grad koji vidiš, već grad koji osjećaš.
Paris kekse grickala bih s dragim u Parizu
gdje zajedno bi gledali Mona Lisu,
udijelio bi mi poljubac – bisou,
koji bi bio samo jedan u nizu!
Odlutali bi do predivnog Pariza,
da vidimo njegove ljepote izdaleka i izbliza!
Popeli bi se i jeli Paris kekse na vrhu Eiffelovog tornja,
pogled s njega na cijeli Pariz, njegova donja strana i gornja!
Na vrhu Eiffelovog tornja bi uživali,
moj dragi i ja bi se Parizu s vrha divili,
svoje oduševljenje ne bi skrivali!
Vidjeli bi predivne vrtove Versaillesa,
dvorac, fontane, labirinte, malo pariškoga sjaja!
Slikali bi Notre Dame, Sacre Coeur, Montmartre, Louvre, muzeje, crkve, trgove i Trijumfalna vrata,
svaki šarmantni prolaz, kafić ili restoran, svaki u prolazu osmijeh, svake minute i sata!
Otplovili bi brodom uz rijeku Seinu,
ulovili aparatom i površinu njenu!
Šetali bi uz Seinu zajedno jedne večeri svježe,
i misli mi već sada u romantiku bježe!
Vidjeli bi Moulin Rouge,
njegov propeler koji se okreće ili brzo ili sporo kao puž!
I za kraj bi slikali aveniju Champs – Elysees ili Elizejske poljane,
i to sa svake njene najljepše strane!
Paris kekse odlično bi u Parizu iskoristili
i pritom bi na cijelu ekipu sa NagradnaIgra.com.hr uvijek mislili!
Zamišljam svoj savršeni posjet Parizu kao putovanje u kojem se stvarnost i film isprepliću tako savršeno da ne znam gdje završava scena, a gdje počinjem ja.
Ja sam glavna redateljica tog filma!
Prvo ulazim u Louvre kao da prolazim kroz vrata nekog drugog svijeta. Sve je tiše, ljepše, mekše. Umjetnine me gledaju kao da znaju da sam došla po inspiraciju. Mona Lisa mi namigne svojim vječnim osmijehom, a meni se čini da sam upravo otključala malu tajnu koju čuva samo za odabrane i koju ne može svatko doživjeti…
A onda Pariz postane moja osobna epizoda „Emily in Paris“.
Šetam u ritmu grada, vjetar mi zapleše oko kose, a svaki kutak izgleda kao filmska scena snimljena samo meni u čast. Osjećam se lagano, zaljubljeno u život, kao da se baš danas može dogoditi čudo , i možda hoće.
I naravno, moj mali gastronomski vrhunac: kafić iz završne scene filma “Me Before You”. Sjedim za stolom uz prozor, kroasan topao i sočan kao zagrljaj, kava savršeno pjenast, a ja promatram Pariz kako teče ispred mene, onako romantično i neopisivo francuski.
U tom trenutku, znam da sam tamo gdje trebam biti, s osobom koju najviše volim i koja je moj suputnik ovog putovanja, i pišemo svoji zajedničku priču. 🩷
Poslije toga samo slijedim srce – Eiffelov toranj koji svijetli kao da me pozdravlja, Montmartre koji šapuće svoje umjetničke priče, mostovi koji pričaju o ljubavima izgubljenima i pronađenima,a ja im govorim da sam svoju pravu,istinsku već pronašla.
Moj savršeni Pariz bio bi film, san i avantura u jednom , dan kada i grad i ja dišemo istim ritmom, a svaki tren postaje uspomena koju ću zauvijek nositi sa sobom, koja će zauvijek ostati najposebnije putovanje, i to prvi posjet prekrasnom Parizu.
Jer putovanja su nešto što zauvijek ostaje dio mene, sjećanje koje mi nitko ne može oduzeti. ✨🇫🇷
Moj savršeni posjet Parizu bio bi u društvu moje supruge❤️Julije kao i na svakom putovanju do sada.San o posjeti Parizu više nebi bio kao u pjesmi …zašto ja nkad neću vidjeti Paris … već bi bili tamo i uživali u trenutku…iz Parisa s ljubavlju❣️
Savršeni posjet Parizu je baš poput Paris keksi koje pamtim od djetinjstva i svakim grizom tog keksa u mislima bi otputovala u Pariz, savršeni posjet Parizu je taj slatki moment zagriza keksa gdje si potpuno u sadašnjem trenutku opijen i zatečen slatkoćom života, zadivljen samim trenutkom i sretan da živiš san, gdje nema briga, pomisli na prošlost i budućnost već savršeni trenutak čistog uživanja u ljepoti Pariza, života i keksa
Moj savršeni posjet Parizu bio bi s mojih petoro djece. Počeo bi tako što bih već na Eiffelovom tornju shvatio da sam izgubio barem dvoje… ali su se srećom pojavili.
U Louvreu bismo svi zajedno pokušavali pronaći Mona Lisu, dok djeca tvrde da je sigurno iza onih velikih vrata gdje piše da ne smijemo ulaziti.
Na obali Seine djeca bi hranila patke, a ja bih pokušavao hraniti vlastiti mir dok brojim koliko ih još imam na okupu.
A dan bi završio savršeno kad bismo nakon svih avantura stigli u hotel umorni, sretni i s rekordno niskom razinom moje energije, ali rekordno visokom razinom dječjeg smijeha.
Moj savršen posjet Parizu bio bi povratak čaroliji koja mi je ostala u sjećanju. Probudila bih se uz miris svježih kroasana i zvuk grada koji diše kroz svoje životopisne ulice. Ponovno bih zakoračila pod vitke lukove Notre Dame, kao da ulazim u srce nekog drevnog sna. Potom bih se uspela na Montmartre, gdje se umjetnost još uvijek rasipa u zraku, a pogled na grad treperi kao akvarel na jutarnjem svjetlu. Neizostavan bi bio Eiffelov toranj, blistav poput metalne čipke, i pogled s njegovog vrha na svjetlucavi mozaika grada. Dan bih završila ploveći Seinom, gledajući kako se grad zrcali u vodi, a svjetla mostova pretvaraju večer u tiho, romantično kazalište.
Tako zamišljam svoj savršeni posjet Parizu, kao živi raskošni san.
Moj savršen posjet bi bio savrsen, uz croissant i uz finu kavicu bilo kada samo uz paris kekse😄
Ja sam inače završeni umjetnik i tijekom mog školovanja uvijek sam sanjarila o posjetu Parizu. To je za mene grad umjetnosti , savršenih delicija, prekrasnih arhitektura, bogate povijesti, modnih ikona… U samom nazivu se osjeti ta njegova gracioznost.. Zaljubljenik sam u njegove ulice, svjetla, ugođaj koji pruža.. Podsjeća me na nezaboravne večeri, najfinije parfeme , boje i mirise koje se mogu osjetiti samo dok si umjetnik u Parizu. Moj savršenih posjet je bogat bojama , ukusnom hranom i doživljajima dovoljnim za napisati knjigu.
Zatvorim oči i zamišljam put
Uopće mi nije bitno da li je kratak ili dug
Samo da je moja osoba sa mnom pored mene
Uživali bi posjetiti Pariz u bilo koje vrijeme
Prvo Eiffelov toranj da ga skinemo s liste
Nakon toga u muzej gledati biste
Diviti se slikama, umjetnosti i kulturi
Pa onda brzo u restoran jer želudac nam krulji
Nakon toga usporit i samo sjediti na klupi
Osvijestit da smo u Parizu i pokloni su skupi
Ali nema veze jer u torbi skrivam sreću
Paris kekse nosim i ne želim čuti neću
Arc de Triomphe baš posebno me vuče
Ali gledat ženu sretnu
E to je postignuće <3
Na sam Badnjak 2014-te godine, oko podneva, ja sam pekla ribe kad me muž nazove sa posla i pita kuda idemo na doček Nove godine. “Budemo doma, kao i obično” odgovorih mu, a on nastavi; “Da li bi ti išla na doček Nove u Pariz?” Tog trenutka u glavi mi je bilo stotinu upitnika; da li se on šali ili su na poslu imali proslavu pa je malo više popio….a adrenalin mi je već kolao tijelom, koljena su lagano podrhtavala. “Pa bih, zakaj pitaš?” uspjela sam izgovoriti. “Zvali su me iz Leda, se sjećaš da smo kupili ona dva paketa riba za nagradnu igru?” -pa upravo ih pečem doma za ručak, prekinuh ga, a on nastavi “Dobili smo doček nove godine u Parizu za dvije osobe!” Kad je to izgovorio, osjetila sam uzbuđenje kakvo se može usporediti sa rođenjem djeteta, uzviknula sam od sreće; Jeeeeees, doček u Parizu!!! Polazak je bio 27.12., a posjetili smo Salzburg, Rhems, Strasbourg, dočekali Novu 2015-tu na Elizejskim poljanama zajedno sa milijun ljudi, po povratku posjetili i Munchen. Na putovanju smo upoznali ljude s kojima smo ostali prijatelji do današnjih dana i to putovanje mi je bilo najljepše u životu! Ja bih u Pariz, barem još jednom…..
Moj savršeni posjet Parizu bio bi u svakom godišnjem dobu i svim vremenskim prilikama i neprilikama kako bi upoznala sva njegova lica.
Moj savršeni posjet Parizu ne znam točno kako zamišljati jer nisam nikad bila,ali da bi voljela otići-to je istina.A prije nego bi otišla,istražila bi malo o gradu ili bi išla organizirano sa vodičem koji sve objasni.Al najvažnije je da imaš sa sobom dragu,voljenu osobu sa kojom bi podijelila to iskustvo a to je u mom slučsju moj suprug🥰
Savršen posjet Parizu počinje kroasanom uz Seinu, ali završava tek kad iz torbe izvadim Koestlin Paris kekse — jedini keksi zbog kojih i Eiffelov toranj izgleda kao da se malo ponosno ispravio.
Moja savršeni posjet Parizu bio bi u dobrom društvu moje drage suputnice Kristine Giacometti, obišle bismo dva meni vrlo važna muzeja. Musee d Orsay i Musee de l’Orangerie gdje se nalaze slike mog najdražeg slikara Clauda Moneta.
Kad bih mogla zamisliti savršen posjet Parizu, počeo bi u ranim jutarnjim satima.Ulice su još poluprazne, a zrak miriše na svježe pečene kroasane i toplo pecivo iz pekarnica.Uzela bih mali cappuccino “za van” – onaj koji grije dlanove – i krenula laganom šetnjom prema obali Seine.Kasnije odlazim prema Eiffelovom tornju, ali ne žurim. Hodam kroz park Champ de Mars, slušam glazbenika na violini i fotografiram pomalo smiješne golubove koji se gurkaju oko mrvica. Kad stignem pod toranj, ne gledam ga samo kao turist — nego kao nešto što sam godinama zamišljala, a sada stvarno diše nadamnom.Zatim odlazim do bazilike Sacré-Cœur. Pogled odavde je drugačiji nego s Eiffelovog tornja — intimniji, topliji, kao da gledaš grad srcem, a ne očima. Sjedam na stepenice i slušam uličnog glazbenika koji pjeva na francuskom, iako ne razumijem sve riječi, osjećam ih.
Kad padne večer, Pariz se pretvara u drugi svijet. Šetam uz Seine, gdje se svjetla reflektiraju u vodi kao zlatne trake. Navečer idem na mali brod koji plovi rijekom, prolazeći ispod osvijetljenih mostova. Eiffelov toranj bljesne u tisuću svjetala točno u 20:00, i cijeli brod zastane — kao da svi u tom trenutku dišu isto.
A na kraju dana sjedim na terasi nekog malog restorana, naručujem topli desert i čašu šampanjca. Gledam pariške ulice kako se polako smiruju i mislim:
“Ako postoji grad koji može biti i san i stvarnost u isto vrijeme — to je Pariz.”
Iako putujem cesto sa kceri ovaj put bih voljela otici u Pariz sa svojom kumicom Melitom. Prosli Bozic je jedva ostala ziva zbog bolesti, i zaista zasluzuje ove godine provod i odmor. Iako ja sve unaprijed planiram, mislim da bi njoj bilo drago da spontano provedemo vrijeme zajedno. Isle bi tamo gdje ona zeli, radile bi sto ona zeli, setale, gledale i slusale, upijale ljepote Pariza, isprobavale raznu hranu, nazdravile sampanjcem za njen zivot, druzile se i stvarale uspomene.
Savršen moj posjet Parizu biti će ovog prosinca.Čarolija blagdana i ovaj san pretočen u u moju stvarnost,najomiljeniju moju destinaciju.Champs Elysees kao moj omiljeni parfem,koje li divote!Sada sam tu,upijam trenutak!Eiffee toranj,odlazak na vrh ovoga grada,gdje vlada beskonačnost,najljepši i najdalekovidniji ikada pogled!Romantika,bajkovito,čudesno,uzbuđenje je mnome ovladalo!Ljubav na prvu se dogodila,sada,upravo ovdje.A ja po prirodi jako romantična sam duša.Potom odlazim na onaj mali most iznad Seine,slušam taj zvuk i šum vode,poseban doživljaj.Svjetlucavi grad u pozadini,zlačani sjaj nad ovom rijekom,čarolija i magija,sve u jednome,prolaze satiiiiii,ja sve sretnija,zahvalnija!Savršeno i predivno mjesto za stvaranje uspomena,novijih početaka,priča,početka ljubavi koja je uz mene,prava bajka 🥰
Moj savršeni posjet Parizu zamišljam kao putovanje koje počinje čim zakoračim na njegove sunčane ulice. Toplina ljeta lagano se lijepi za kožu, a grad odiše nekom posebnom, gotovo filmskom romantikom. Šetamo kroz Champs-Élysées, u ritmu gradske vreve, ali svejedno osjećam kao da smo ondje samo nas dvoje — skriveni iza vlastitog balona zaljubljenosti.
Zaustavljamo se pred Eiffelovim tornjem, ne da bismo ga fotografirali, nego da bismo u tišini uživali u trenutku. Sjedamo na travu u Champ de Marsu, gledamo kako nas sunce obasjava, a Pariz oko nas diše punim plućima.
Navečer odlazimo na mali most iznad Seine, gdje voda blago šumi i nosi svjetlucava zrcaljenja s obale. U tom trenutku cijeli grad izgleda kao da se polako topi u zlatnim nijansama.
To je moj Pariz — topao, romantičan, jednostavan, ali neodoljivo čaroban. Idealno mjesto za dane koji se pamte, a ne prepričavaju.
Pariz …..hmmmm…zamišljam ga punog romantike, iznenađenja, uzbuđenja…a bio bi savršen poklon za moj 40.rođendan koji je 26.12.
Ja i moj dragi plovimo putevima francuskih peciva od pekare, do slasticarne, vinarije, michellinski utvrdenih restorana pa sve do enormnog tornja koji ostavlja bez daha! Potom romanticno ispijanje sampanjca iz francuske pokrajine i slasni macaron za slatki svrsetak delikatesama ispunjenog pariskog dana!
Savršen posjet Parizu zamišljam kao gratis poklon dobiven na nagradnoj igri u organiziranom aranžmanu. Bez troškova, a iskustvo neprocjenjivo! Takve se stvari pamte.
Savršen posjet Parizu zamišljam kao tihu diverziju od svega što se obično smatra “moraš vidjeti”. Preskačem Eiffel, Louvre i sve što blješti na magnetima za frižider. Umjesto toga, stižem rano ujutro noćnim vlakom, pomalo smušen, i odlazim ravno u staru knjižaru koja se otvara dovoljno rano da se osjećam kao VIP gost među knjigama. Ondje kupim neku polovnu zbirku poezije koju ne razumijem do kraja, ali dovoljno da me prati ostatak dana.
Zatim lutam četvrtima koje nemaju nikakav marketing, gdje stariji gospodini šetaju pse koji izgledaju mudrije od mene. Ručam u bistrou gdje konobar zaboravlja na mene pola sata, ali je juha najbolja koju sam ikad jeo, pa mu ne zamjeram. Poslijepodne sjedim na obali Seine, ali ne tamo gdje sjede turisti – nego malo dalje, gdje se čuju samo koraci i bicikli, i gdje voda ima onaj ton koji natjera misli da se razvežu.
Navečer završavam u malom jazz podrumu čije ime ne znam ni izgovoriti. Svira bend koji djeluje kao da su se članovi upravo međusobno upoznali, ali zvuči kao da sviraju zajedno sto godina. Pijem nešto što nisam naručio, ali sam dobio, pa valjda tako treba.
I to je savršen posjet Parizu: ne spektakl, nego niz malih trenutaka koji se dogode kad ništa ne planiraš, ali si spreman primijetiti i proživjeti. “It is what it is”.
Zamišljam da moj odlazak u Pariz ne počinje na aerodromu, nego u onom prvom trenutku kad ugledam Eiffelov toranj — ne kao turistički simbol, nego kao tihi svjetionik grada koji nikad ne spava. Hodam uz Seine, hladan zrak miriše na kišu i toplinu svježe pečenih bageta, a ulični glazbenik svira harmoniku kao da je namijenjena baš za taj korak.
Dan provodim istražujući okuse grada: tople, hrskave kroasane koji se raspadaju pod prstima, crêpe s čokoladom koju jedva stignem obrisati prije sljedećeg zalogaja, mekane sireve koji se tope na jeziku i čašu crnog vina u bistrou gdje konobar zna preporučiti vino bolje od turističkih vodiča. Svaki zalogaj je mali putopis — od maslaca koji ostaje na usnama do jutarnje kavice u uskoj čaši koja mi grije dlanove.
Uvečer, Eiffelov toranj svijetli kao da priča priče, a ja gledam grad odozgo, svijetla raštrkana kao zvijezde koje su se spustile među ulice. Možda neću znati izgovoriti svaku riječ na francuskom savršeno, ali ću znati živjeti taj trenutak — polako, s okusom, s otvorenim očima. Pariz nije samo destinacija, nego raspoloženje: mješavina elegancije i spontanosti, gdje se svaki dan može pretvoriti u scenu iz filma.
I zato želim otići — ne da vidim Pariz, nego da ga okusim, hodam, udahnem. Jer neke gradove ne nosiš doma na fotografijama, nego u sebi.
Pariz ah grad ljubavi. Ja i moj muž sami, djeca ostaju kući. Preko dana lagane šetnjice upoznavanje grada a uvečer romantična večera na Eiffelov toranj uz kapljicu francuskog pjenušca. Nakon večere jacuzzi, sauna i uživancija ♥️
Savršen posjet Parizu zamišljam ovako: hodam uz Seinu, pokušavam govoriti francuski, ali umjesto bonjour ispada mi bon–keks! U Louvreu Mona Lisa gleda mene, ja gledam nju — ona tajanstveno šuti, ja tajanstveno žvačem Pariz kekse. Na Eiffelov toranj ne idem zbog pogleda, nego da pokušam skužit’ kako je onaj lik imao hrabrosti skočit’ s svojim novoizumljenim padobranom.I na kraju sjedim na klupi i razmišljam kako je Pariz savršen jer te natjera da izgledaš izgubljeno…ali elegantno.
Facebook: Lorena Golub
🌅 Jutro na Montmartreu
Dan počinje laganim usponom do bazilike Sacré-Cœur dok se grad polako budi. Zrak miriše na svježe kroasane, ulični slikari otvaraju svoje stalke, a pogled na cijeli Pariz s bijele terase daje osjećaj da si ušao u vlastiti film.
🥐 Doručak u malom bistrou
Na kutu neke mirne ulice: maslac koji se topi na kroasanu, topla kava i žamor lokalaca. Nema žurbe—Pariz voli da se stvari rade polako.
🎨 Šetnja kroz muzeje, ali bez žurbe
Možda ne sve odjednom: jedan savršen posjet Louvreu (vidjeti Mona Lisu iz udaljenog kutka, ali uživati u manje poznatim dvoranama), ili Musée d’Orsay – gdje svjetlost na impresionističkim djelima izgleda kao da izlazi iz slika.
🚲 Popodne na obali Seine
Unajmiti bicikl ili samo lagano hodati uz vodu. Knjižare uz obalu, zelene kutije s posterima i starim knjigama, glazbenici koji sviraju. Možda i kratka vožnja brodom – jednostavno, romantično, bez pretjerivanja.
🛍️ Šetnja kroz Le Marais ili Latinsku četvrt
Uske ulice, neobične galerije, slastičarnice sa makaronima pastelnih boja. Svaki izlog mala je scena.
🌇 Zalazak s pogledom na Eiffelov toranj
Ne mora biti s podnožja tornja—najljepše je iz daljine: s Trocadérea, s nekog krovnog bara, ili čak s travnjaka Champ de Marsa s piknikom.
🍷 Večera uz vino i svjetla grada
Nešto jednostavno i francusko: topla juha od luka, quiche ili savršeno pečen steak frites. Čaša crnog vina i gradski šum u pozadini.
🌙 Noćna šetnja
Pariz noću nije bučan, nego magičan. Svjetla reflektiraju na Seine, a sve izgleda kao da te poziva da se vratiš.
U Pariz bi povela svoga muža,bio bi to zakašnjeli medeni mjesec iako smo rađe za najbolje kekse🙂
Niti jedan trenutak ne bi prošao nedoživljen i neistražen.
Ujutro bi posjetili Muzej Louvre i prošetali vrtovima Jardin des Tuileries.
Nakon čega bih sebe i partnera nagradila ručkom u latinskoj četvrti ili Saint-Germain-des-Prés.
Poslijepodne bi posjetili Eiffelov toranj i opuštali se uz Champ de Mars.
Navečer bi popili piće u šarmantnom kafiću na uglu, a nakon romantične večere prošetali bi osvijetljenim obalama Seine.
Na kraju dana, izašli bi na terasu hotelske sobe, okrenuli se leđima prema gradu i kamerom zabilježili zajednički trenutak naše prisutnosti uz autentičnu atmosferu Pariza u pozadini.
1.Cipelice
Pakiram si najudobnije cipele
Po Louvre bi sa mnom neumorno lutale
2.Haljinica
U torbi duga večernja haljina bi bila
U Moulin Rougu da budem lijepa kao vila
3.Jaknica
Trebala bi mi jakna topla i meka
U Catacombes de Paris hladnoća čeka…
1.Cipelice
Pakiram si najudobnije cipele
Po Louvre bi sa mnom neumorno lutale
2.Haljinica
U torbi duga večernja haljina bi bila
U Moulin Rougu da budem lijepa kao vila
3.Jaknica
Trebala bi mi jakna topla i meka
U Catacombes de Paris hladnoća čeka…
Kad zamišljam svoj savršeni posjet Parizu, prvo vidim sebe kako hodam uz miris svježe pečenih kroasana, dok mi jutarnje sunce klizi po licu. Grad se polako budi, a ja uživam u onom osjećaju da mi je svaki korak mala razglednica.
Krenula bih od Eiffelovog tornja, jer Pariz bez njega je kao croissant bez putra. Gledala bih ga odozdo, pa odozgo, a onda se izgubila u uličicama Montmartrea, gdje umjetnici slikaju baš onaj prizor koji bih htjela ponijeti kući — trenutak mira u gradu koji nikad ne spava.
Popodne bih sjela uz Seinu, ljuljala noge iznad vode i gledala kako prolaze brodići, dok meni u ruci topla palačinka miriše na savršeni odmor. Navečer bi me dočekala svjetlost — ona slavna pariška, zbog koje sve izgleda kao film.
Moj savršeni posjet Parizu ne treba puno: samo lagan korak, otvorene oči i srce spremno za male čarolije koje se događaju iza svakog ugla. A Pariz… on bi se pobrinuo za sve ostalo.
Zamišljam ga kao posjet najboljim i najprikladnijim lokacijama.Želim posjetit Eiffelov toranj te se slikati ispred njega kao veliki ljudi.Posjetit muzej u Lourdesu kao i Versailles.Popit kavi i pojesti najbolje crosasane.
Pariz čarobno mjesto gdje bih ispunila davnu svoju želju-romantika,ljubav,ah taj Pariz
Savršen posjet Parizu počinje rano ujutro uz topli pain au chocolat i šetnju uz Seine dok se grad budi. U Louvreu biram samo jednu sliku i promatram je kao da je mala tajna između mene i muzeja. Ručam baguette s brie sirom u Jardin du Luxembourg, gledajući djecu kako puštaju brodove. Popodne lutam Montmartreom, među umjetnicima i strmim uličicama, pa završim na stepenicama Sacré-Cœura s pogledom na cijeli grad. Večer donosi dobro vino po preporuci konobara i šetnju do Eiffelovog tornja baš kad zasja tisućama svjetala.
Buđenje u hotelskoj sobi s pogledom na Eiffelov toranj.Na malom balkonu već čeka dorucak: topli kroasani sa maslacem i svježe ocijeđeni sok naranče.. Slijedi šetnja ulicama Pariza i pijenje kave na otvorenom, u malome bistrou na ulici. Uz kavu grickamo baguette. Slijede mali obilasci trgovina, više gledanje izloga da se vidi šta Pariz nudi. Ručak u hotelu, kratki odmor.Setnja poslijepodnevna uz rijeku Senu i njene mostove. Navečer slijedi krstarenje rijekom Senom uz večeru dok svira harmonika. Tako prvi dan završava, a drugi je rezerviran za muzeje i parkove…
Zamisljam svoj savršeni posjet Parizu kao da ulazim u vlastiti mali film 🎬✨. Čim sletim, osjećam onaj poseban pariški zrak — mješavinu kroasana, kiše i povijesti 😌🥐☔. Krenem prema hotelu u nekoj romantičnoj, uskoj uličici prepunoj cvijeća i malenih kafića, a već tada znam da će svaki trenutak ovdje biti čista magija ✨🌸.
Prvi dan počinje, naravno, doručkom uz pogled na Eiffelov toranj 🗼❤️. Sjedim na terasi, pijem cappuccino i jedem maslacasti croissant, dok promatram ljude kako prolaze, svi tako chic kao da su ispali iz modnog časopisa 👗👜. Osjećam se kao prava Parižanka, barem na tih pola sata 😅💁♀️.
Šetam uz Seinu, slušam glazbenike na mostovima 🎶🌉, kupujem male vintage razglednice koje nikada neću poslati, ali ih volim imati u torbi “za uspomenu” 📬💛. Onda odlazim u Louvre — ne zato što “moram”, nego zato što želim osjetiti onu grandioznost prostora, kao da hodam kroz povijest sama sa sobom 🖼️✨.
Popodne rezervirano je za Montmartre, moj omiljeni dio Pariza 🎨💙. Penjem se prema Bazilici Sacré-Cœur, dišem malo jače jer stepenice nisu šala 😂🥵, ali kad stanem na vrh… krajolik koji se otvara ispred mene izgleda kao da ga je neki umjetnik posebno naslikao za mene. Sjednem na stepenice, pustim da mi vjetar zapetlja kosu i upijam sve oko sebe 🌬️🩷.
Navečer oblačim haljinu koja mi stoji baš onako “pariški” — lagano, nenametljivo, ali savršeno 💃✨. Odlazim na večeru uz svijeće, vino i francusku glazbu… možda čak i živu violinu 🎻🍷. Osjećam se elegantno, smireno, kao da sam u gradu koji zna sve moje tajne.
A na kraju dana — šetnja uz Seinu, ulična svjetla se reflektiraju na vodi, a ja zaključujem da je Pariz savršen upravo zato što te natjera da budeš nježna prema sebi, da sanjaš malo više nego inače i da vjeruješ u male čarolije ✨💖.
I tako… moj savršeni posjet Parizu nije samo putovanje. To je osjećaj. To je priča. To sam ja — u gradu koji pleše sa svjetlima, umjetnošću i ljubavlju ✨🗼💗.
Moje romantično putovanje u Pariz donijelo bi sreće niz! Kao pravi majstor kuhar chef smazala bi sve one fine le petit kolačiće!L’e bone chocolade de master cousine da malo osvježim moje Le France manire! U duhu Croasie, avec bon Amie! Bon Voiage, avec moi!
U Pariz ja i moj deda, još devet dana do 55 godina braka, mi dva sami u tami i galama u sobi, ali što je tu jer pola se ne čuje, ali sretni sami u toj tami,drugo nam ne treba za ovaj pir samo zdravlja i mir?
Moj savršeni dan u Parizu počinje u malom boutique hotelu blizu Eiffelovog tornja. Budim se, otvaram prozor i osjetim miris svježe pečenih kroasana iz obližnje pekare, dok se ulice polako bude. Silazim dolje i sjedam za mali stol na trotoaru, naručujem kroasan s bademima i toplu kavu s mlijekom. Uživam u miru i onom posebnom pariškom osjećaju da vrijeme teče sporije.
Kasnije šetam uz Seinu, prelazim preko elegantnog Pont Alexandre III i upijam svaki detalj oko sebe. Odlazim u Musée de l’Orangerie kako bih vidjela Monetove Lopoče — potpuno me obuzme ta tišina i ljepota.
Za ručak biram terasu u Latinskoj četvrti. Uživam u svježoj salati s kozjim sirom, komadu francuskog kruha i čaši rosé vina. Za desert si priuštim nešto što u Parizu jednostavno moram — najradije tarte au citron.
Popodne provodim u Montmartru. Penjem se uličicama, razgledavam male galerije i ateljee, zastajem na stepenicama kod Sacré-Coeura da uživam u pogledu na grad. Možda uđem i u malu radionicu parfema i napravim vlastiti miris — poseban suvenir koji bih ponijela kući.
Dan završavam večerom u restoranu s pogledom na Eiffelov toranj koji počinje svjetlucati čim padne mrak. Lagana večera, čaša vina i osjećaj da sam dio nečega čarobnog.
Navečer se vraćam u hotel laganom šetnjom, zahvalna na danu koji je bio baš onakav kakav sam željela — romantičan, miran i prepun ljepote.
Kad pomislim na svoj savršeni dan u Parizu, zamišljam da se budim u malom boutique hotelu blizu Eiffelovog tornja. Otvaram prozor i osjećam miris svježih kroasana iz obližnje pekare, a ulice tek počinju da se bude. Silazim dolje i sjedam za mali stolić na trotoaru, uzimam kroasan od badema i toplu kafu s mlijekom. Uživam u miru i osjećaju da vrijeme u Parizu teče laganije.
Kasnije šetam uz Seinu, prelazim preko prelijepog Pont Alexandre III i upijam svaki detalj. Odlazim u Musée de l’Orangerie da vidim Monetove Lopoče — i potpuno se izgubim u toj tišini i ljepoti.
Za ručak biram terasu u Latinskoj četvrti. Uživam u svježoj salati s kozjim sirom, komadu francuskog hljeba i čaši rosé vina. Poslije obavezno uzmem mali desert, najradije tarte au citron.
Popodne provodim u Montmartru. Penjem se uličicama, obilazim male galerije i ateljee, zastajem da pogledam grad sa stepenica kod Sacré-Coeura. Možda uđem i u radionicu parfema da napravim vlastiti miris — mali suvenir koji bih ponijela kući.
Dan završavam večerom u restoranu s pogledom na Eiffelov toranj koji svjetluca čim padne mrak. Lagana večera, čaša vina i osjećaj da sam dio nečeg posebno čarobnog.
Navečer se vraćam u hotel laganom šetnjom, zahvalna na danu koji je bio baš onakav kakav sam željela — romantičan, miran i pun ljepote.
❤️P❤️ariz, grad ljubavi – željala bi posjetiti s tobom.
❤️A❤️vanture s tobom i šetnje kroz muzeje, pratile bi,
❤️R❤️zaglednice razne – bile bi naše slike krasne.
❤️I❤️z svake pekare probali bi kroasane.
❤️Z❤️auvijek bi pamtili te lijepe dane.
Savršen posjet Parizu zamišljam kao jutarnju šetnju uz Seinu sa svojim mužem, dok se grad tek budi. Zastanemo na kavu u nekom malom kafiću i uživamo u pogledu na prolaznike. Popodne lutamo ulicama, istražujemo muzeje i skrivene kutke grada. Navečer nas čeka romantična večera uz vino i svjetla Pariza. To bi bilo putovanje puno mira, ljubavi i malih trenutaka koje ću dugo pamtiti.
Željela bih posjetiti Pariz sa vodičem da ga bolje doživim i da vidim Mona Lizu jer su mi rekli da sam slična na nju.
Zamisljam.. Kako ??
Pa naravno uz savršene Pariz keksice..,😀
Moj savršeni posjet Parizu započeo bi rano ujutro šetnjom uz Seine, dok je grad još tih i miran. Zamišljam toli croissant u ruci i pogled na Eiffelov toranj koji se tek budi. Nakon toga lutanje uskim ulicama
Montmartra kafići s malim stolovima ulični umjetnici i onaj poseban pariški šarm koji te natjera da zastaneš i samo uživaš. Dan bi završio večerom uz rijeku pod svjetlima grada uz osjećaj da Pariz nije samo mjesto koje posjetiš nego doživljaj koji te zadrži u srcu 😊
Francuski doručak, razgled grada, muzeji šarmantne ulice, Eiffelov toranj, ručak u nekom finom restoranu, šetnje i vožmja Seinom, shopping, kava, večera i fina čaša pjenušca…
La vie est belle
.
Svoju posjetu Parizu zamisljam s svojom jacom polovinom najveća ljubav za grad ljubavi 🥹❤️
To bi bilo putovanje iz snova koje si inače nebi mogli priuštiti
Jesmo baka i djed ali još uvijek puni ljubavi i spremni za GRAD LJUBAVI
Zamišljam se kao Alisa u zemlji čuda u tom divnom gradu
To bi nam putovanje zaista bilo Božićno ČUDO
“Paris est toujours une bonne idée!”Pariz, grad mojih snova! Znate onu izreku: “Putovanje tisuću milja počinje prvim korakom”? Moj put u Pariz počinje na aerodromu – avionska karta u ruci, osmijeh na licu i frendice koje već pjevaju hitove iz 2000-ih. Avion polako leti prema gradu svjetlosti, a ja već zamišljam miris kroasana i parišku magiju u zraku.Stižemo u Pariz i osjećaj kad izlaziš iz zračne luke – neopisiv! Grad je prepun svjetla, mirisa, zvukova i onog posebnog pariškog šarma. Odmah idemo u Le Marais – slikovite uličice, male trgovine, vintage dućani, street art – totalni raj za oči. Ručak je uz Opera Garnier, kroasan i espresso u ruci. Vintage trgovine su pun pogodak, iako nisam našla Dior naušnice iz 80-ih. Ali hej, u Parizu je i samo šetnja nagrada.Sljedeći dan posjećujemo Montmartre – boemska je to četvrt koja diše umjetnošću. Šetamo ulicama gdje su Van Gogh i Renoir radili, zamišljam kočije i muziku iz malih kabarea. Posjet Musée d’Orsay i Musée Marmottan Monet – impresionisti me opet očarali! Tarte tatin i espresso između muzeja – savršenstvo. Osjećam se kao da sam se vratila u 19. stoljeće, hodam s Monetom i Renoirom kroz pariške ulice, stvarno je to ostvarenje mojih snova. Zadnji dan bismo počele doručkom u Carette-u, blizu Trocadéra gdje bih popila najbolju kavu ikad. Slijedi šetnja Art Nouveau ulicama, metro ulazi kao iz bajke, modernistička arhitektura – posjet Fondation Le Corbusier i Palais de Chaillot.A onda, naravno — Eiffelov toranj. 😊
Ne postoji taj put u Pariz bez trenutka kad ga napokon ugledaš uživo. Onaj osjećaj kad se pojavi iza krošnji ili između zgrada… srce samo poskoči. Plan mi je barem jednom stati ispred njega na Trocadéru, popiti kavu, napraviti sto fotki i samo uživati u tom prizoru koji sam gledala milijun puta, ali nikad ovako — uživo. Možda se usudimo i popeti gore, čisto da vidimo cijeli Pariz pod nogama, sav u svjetlima i snovima. Posljednja večer prije povratka je rezervirana za Seinu, male uličice, lampice i crêpe u ruci. Tako završavamo svoj posjet Parizu.Umorne, ali sretne, pune uspomena, smijeha i mirisa Pariza koji će trajati zauvijek.Jedva čekam Pariz! 😍🍷🥐🎨“À bientôt, Paris!”
Eiffelov toranj će se tresti od našeg smijeha
Jednostavno! Otputovat daleko od svih i popet se na Eiffellov toranj i gledst sve s visine! Hehe
Dolazak na aerodrom, shopping u duty free shopu, obilazak grada autobusom i odlazak u hotel. Priprema za detaljniji obilazak grada pješke i tramvajem ili autobusom. To je najjeftinije, a najdetaljni način da vidiš što želiš pogledati pješke. Nakon tri sata, slijedi večera nečeg pariškog i onako usput, s nogu, povratak u hotel, noćenje. Idući dan, rano ustajanje, doručak, odlazak u sam centar. Obilazak značajnijih atrakcija, ručak i francuska kava. U kasno poslijepodne, odlazak k njemu. Pariškom tornju. Penjanje na vrh uz posebnu želju. U nadi da će se uskoro ostvariti. Na vrhu, uzmem si vrijeme. Vrijeme za pogled, vrijeme za slikanje, vrijeme za poželjeti još koju želju. Povratak u centar. Razgledavanje centra. Druge strane. Mali shopping. Večera u predivnom restoranu. Odlazak prema hotelu pješice i dio taksijem. Idući dan, doručak i obilazak parkova, kazališta i dvije izložbe. Ručak s nogu. Desert u predivnoj slastičarni izvan centra. Posjet Moulin Rougu. Šetnja. Povratak u hotel. Dotjerivanje. Povratak u grad na pravu francusku večeru, u restoranu koji ima živu francusku glazbu. Idući dan, slobodan za istraživanje i da se dogodi i posjeti sve što se može slučajnim odabirom. Bez stresa, bez žurbe… Jednostavno uživanje u Parizu. U pogledu na ljude, na njihov način života… Pa nek dan ide u smjeru u kojem ga nikada ne bih isplanirala. Idući dan, lagano pakiranje i povratak prema aerodromu. Povratak za Zagreb. Uz još jedno stajanje u duty free shopu! 😄
Mužev i moj san je oduvijek bio otići u Pariz na medeni mjesec, ali nikad ga nismo uspjeli realizirati. Zato ga sad zamišljam ovako: nas dvoje prvo ravno do Eiffelovog tornja, onda šetnja uz Seine, malo fotkanja, malo smijeha, malo krivljenja muža što je odabrao krivi smjer..Poslije toga obavezno Montmartre: kava, pogled na cijeli grad i osjećaj kao da smo tek sad odlučili ‘ok, ajmo se ženit još jednom’ 😀 To bi bio naš medeni mjesec, samo s malim zakašnjenjem. 😊❤
Mužev i moj san je oduvijek bio otići u Pariz na medeni mjesec, ali nikad ga nismo uspjeli realizirati. Zato ga sad zamišljam ovako: nas dvoje prvo ravno do Eiffelovog tornja, onda šetnja uz Seine, malo fotkanja, malo smijeha, malo krivljenja muža što je odabrao krivi smjer..Poslije toga obavezno Montmartre: kava, pogled na cijeli grad i osjećaj kao da smo tek sad odlučili ‘ok, ajmo se ženit još jednom 😀 To bi bio naš medeni mjesec, samo s malim zakašnjenjem. 😊❤
Zamišljam ga kao najljepši Advent,romantičan.Ili u proljeće kada sve cvijeta i kada su boje u Parizu najljepše!
Moja životna želja je posjetiti Pariz 🗼🥐🍷, no nikad avionom nisam letjela, previše me strah bio. Kune su prešle u euro, čeka nas kriza, živi se jednom i vrijeme je da uzmem odmor i bar na dan-dva s prijateljicom odem do Pariza.
Iskustvo bi to bilo neprocjenjivo, jako uzbudljivo.
Obišle bismo Louvre, vidjele Mona Lisu,
Otišle do Notre Dame-a na misu.
Na vrhu Eiffelovog tornja bismo uživale,
Parizu smo se s vrha divile
svoje oduševljenje ne bismo skrivale.
Vidjele bismo i predivne vrtove Versaillesa,
dvorac, fontane, labirinte, malo pariškoga sjaja!
Slikale bismo Sacre Coeur, Montmartre, muzeje, crkve, trgove i Trijumfalna vrata,
svaki šarmantni prolaz, kafić ili restoran, svaki u prolazu osmijeh, svake minute i sata!
Plovile bismo brodom uz rijeku Seinu,
ulovile aparatom i površinu njenu!
Pariz je savršen grad. 💫Sve je tako mmm… Très chic! (Vrlo stilski) Ç’est magnifique! (Prelijepo je!)
No ako baš moram birati jednu aktivnost najdražu, biram obilazak francuskih restorana jer istina je što ljudi kažu- od francuskih specijaliteta mi curi slina, slatko il slano- ma svako jelo je ukusno , milina. Veliki gurmani 😋🤤 smo prijateljica i ja, zato moramo na svakom putovanju otkriti koja je u tom gradu najbolja delicija. U pariškoj Fou de Pâtisserie bismo za doručak bile oduševljene kroasanima sa čokoladom i od malina džemom, Distrito Frances bi nas nahranio za ručak;pileće Quesadile i šlag na kraju- desret Croquembouche, mini princess krafne s vanilija kremom. Bilo bi tu još i sira, souflea, palačinki, Ratatouille, šampanja i vina-sve u svemu, kuhinja vam je to jakoooo fina. Kao šećer na kraju bismo poharale trgovine. Rouje Paris , Celine i Chloé i neizostavni Chanel, a tek Dior…od svakog brenda bismo kupile poneku sitnicu, a kad bismo došle na blagajnu vidjele bismo šok na svom licu 😱💲💲No, isplati se jer život je samo jedan, a Pariz je grad posjete vrijedan🗼🥐🍷
Željela bih otputovati do Pariza, vidjeti Eiffelov toranj izbliza,selfie opaliti s trećeg kata za vječnu uspomenu, uživati u pogledu na rijeku Seinu, prošetati do Muzeja Louvre u Parizu, razgledati uživo Mona Lisu, posjetila bi Katedralu Notre Dame ,pravi primjer gotičke arhitekture, s mosta Aleksandra III. gledati autobile koji ulicama Pariza jure, uživala bi na romantičnom krstarenju niz Seinu na brodu, da posjetim i razgledam dvorac Versailles iskoristila bi prigodu , čula sam da ova kraljevska palača ima više od 700 soba, a bila je dom francuskim kraljevima u neko davno doba, prošla bih i ispod Slavoluka pobjede i odala počast neznanom vojniku , a i na ovom mjestu opalila bi selfie sliku, za kraj obavila bih shopping iz snova u najpoznatijim robnim kućama , vratila se sretna i zadovoljna iz Pariza kao prava dama.💃
“Savršen posjet Parizu zamišljam uz jutarnji kroasan i kavu s pogledom na Eiffelov toranj, šetnju uz Seine i večernju vožnju brodom kroz svjetla grada. 🌆🍷✨”
Savršen posjet Parizu za mene počeo bi još prije puta… onog trenutka kad bih pogledala svoju najstariju kćer i shvatila da smo napokon dočekale naš davni san. Godinama smo ga nosile kao malu tajnu između nas dvije. Ona je sanjala Pariz dok je još bila curica s pletenicama, a ja sam sanjala dan kad ću je tamo odvesti i pokazati joj svijet koji je oduvijek čuvao njezine dječje maštarije. Naš Pariz bi započeo polako, mirno… Jutro bi mirisalo na maslac i svježe pecivo, a njezin osmijeh bi bio najljepši prizor ispred mene. Prošetale bismo tihim uličicama dok grad još spava, a ja bih osjećala kako joj se dlan, koji je nekada bio malen poput ptičjeg krila, sada čvrsto isprepliće s mojim, ali to je i dalje isti dlan, isti osjećaj, samo u novom vremenu.
Penjale bismo se na Eiffelov toranj polako, bez žurbe, sa srcem punim treperenja. Ne zbog visine, nego zbog emocija. Jer bi to bio trenutak u kojem se spajaju dvije verzije nas: ona mala djevojčica koja mi je pokazivala crteže Pariza, i ja, majka koja je tada tiho obećala: Jednog dana, vodit ću te tamo.😍
Popodne bismo lutale Montmartreom, gubile se u umjetnosti, bojama, zvukovima… gledale bismo slikare kako stvaraju tuđe uspomene, dok mi stvaramo svoju. Ja bih je promatrala onako, potajice, i mislila: Kako je narasla. Kako je postala prekrasna žena. I kako sam ponosna što sam baš ja njezina mama.🥰
Kad bi se spustila večer, stale bismo uz Seine, svjetla grada bi treperila kao da pozdravljaju nas dvije, a voda bi šuškala priče koje Pariz čuva samo za posebne. U tom zagrljaju, uz sjaj grada koji smo godinama sanjale, znala bih da je taj put više od putovanja – to je ispunjeno obećanje, trenutak koji će zauvijek ostati u našem zajedničkom srcu.❤️
Eto, to je moj savršen Pariz. Grad ljubavi, ali za nas, grad uspomena, odrastanja, povezanosti i jedne stare, nježne dječje želje koja se napokon ostvarila…😊
Voljela bih obići Pariz sa vodičem da ne lutam.
Budim se u malom hotelu u Latinskoj četvrti, a miris kave i svježeg kroasana poziva me u bistro na uglu. Nakon laganog doručka krećem uz Seinu prema Louvru, gdje bez žurbe razgledavam samo ona djela koja me privuku, bježeći od gužvi u tiše dvorane.
Za ručak pronalazim skriveni bistro u sporednoj ulici: čaša hladnog bijelog vina, savršeno jednostavno jelo i promatranje pariškog života s terase. Poslijepodne provodim u Musée d’Orsay među impresionistima, sjedeći pred omiljenim slikama dok boje trepere preda mnom.
Predvečer šetam uz Seinu, kupujem malu umjetničku grafiku za uspomenu, a zatim odlazim u mali wine bar gdje kušam francuska vina uz platu sireva. Dan završavam na travi ispod Eiffelovog tornja, s bocom vina iz dućana, gledajući kako toranj zasvjetluca – i u tom trenutku znam da je to moj savršeni Pariz: umjetnost, hrana, vino i osjećaj da sam baš tamo gdje trebam biti.
Putovanje u Paris zamišljam kao jednu veliku avanturu puno smijeha i zabave, te ovjekovječavanja nezaboravnih zajedničkih trenutaka, zatim obilaženja poznatih pariških znamenitosti i isprobavanja raznih francuskih delicija!
Paris! 🗼
U mojoj masti to izgleda ovako…jutro koje mirise na svjeze kroasane, taman pecene, jos tople,hrskavi.🥐
Sjedim za malim okruglim stolom, kavica u ruci, Eiffelov toranj tik ispred mene.
Molim momka da me slika,da ovjekovjecim uspomene.
U torbicu ponesem kutijicu Laduree macaronsa, rozog i zelenog.💚🩷
I sve je nekako lagano, romanticno, modno,klasicno.👒
Od snova se mozda ne zivi… ali je lijepo ponekad u mislima pobjeci u najljepsi ljubavni grad na svijetu. 🗼✨
Zamišljam svoj odlazak u Paris sa svojim mužem kao spoj elegancije, lagane avanture i malih trenutaka uživanja zbog kojih Pariz postaje više osjećaj nego grad.
Prvi zalogaj bi morao biti kroasan ili nekakav namaz na tradicionalni baguette kruh. Zatim se prosetati do nedavno, od par neprocijenjivih predmeta, ispraznjenog Louvrea kako bi se divili umjetninama. I naravno na kraju jedan slatki poljubac mojoj dragoj kod famoznog tornja!
„Savršen posjet Parizu zamišljam kao putovanje kroz film: jutro uz topli croissant u maloj pekarnici, šetnju uz Seinu dok svira ulični svirač, skriveni muzeji bez gužve, zalazak sunca s pogledom na Eiffelov toranj i večer uz čašu vina u uličici koja miriše na povijest i romantiku. Pariz za mene znači osjećati se kao da svaki korak vodi u novu priču.“
Kao jutro na selu kod bake,dok me opija miris zrelih trešanja i pokošene trave,dječja bezbrižnost
Svaki kutak i svaka ulica imaju svoju priču
Taj grad svjetlosti me osvaja,ljepotom i šarmom,ljepotom zrači kao malo koji grad
Zamišljam sunčani dan u Parizu i šetnja ispod Eifelovog tornja sa suprugom Bojanom.❤️
Zamišljam savršen posjet Parizu kao dan koji teče lagano: jutro uz miris svježeg kroasana, šetnja starim mostovima, skriveni prolazi i male trgovine, povremena stajanja samo da upijem atmosferu. Zamišljam trenutke uz Seine, umjetnost koja se pojavljuje iza svakog ugla i večeri obasjane svjetlima grada, gdje svaki korak djeluje kao mali filmski kadar. Zamišljam Pariz koji ne traži ništa – samo da ga doživim.
Predivan Paris , volio bih ga pisjetiti sa svojom kćerkom Eni Mesić, da njoj to ujedno bude poklon za rođendan.
Hvala
Savešeno bi bilo dobiti putovanje u Pariz i otići ga vidjeti, uživati u razgledavanju, kupiti suvenire dragim ljudima i čista i ispunjena srca se vratiti kući
Zamišljam svoj savršeni posjet Parizu kao dan u kojem se sve pretvara u priču. Jutro počinje u Montmartreu, među uskim uličicama koje mirišu na kavu i svježe kroasane. Dok se penjem prema Sacré-Cœuru, grad se polako budi, a s vrha mi se pruža pogled koji izgleda kao da je naslikan,krovovi, maglica i tiha elegancija Pariza.
Šetnja uz Seinu bila bi moj najdraži dio. Mostovi kao iz bajke, ulični umjetnici, knjižare koje skrivaju tisuće neispričanih priča,sve to čini da osjetim kako Pariz diše. U Louvreu bih zastala pred nekoliko slika koje me privuku, bez žurbe, kao da sam u razgovoru s prošlošću.
A kad večer prekrije grad, otišla bih do Eiffelova tornja. Ne bih se penjao; samo bih sjedila u travi, gledala kako se toranj pretvara u zlatnu čipku svjetla i osjećala da upravo u tom trenutku živim svoj mali, savršeni san.
Za mene je savršen posjet Parizu zapravo jednostavan: to je niz malih čarolija koje se spoje u osjećaj da si na mjestu gdje se ljepota ne traži, jer je svuda oko tebe.🥰
Savršen posjet Parizu: posjetiti
1. Eiffelov toranj i pod brojem 2. Običi sve nogometne stadione i kad se umorim naći fenomenalnu slastičarnicu sa kolačima i voćnim kupovima.
Moj posjet u Paris bi bio poseban nikad nisam bila ali zelja mi je otici sa kcerom nisam u mogucnosti priustiti novce ali voljela bi da osvojim ovu nagradu za put u Paris.
Voljela bi posjetiti najglavnije djelove Parisa i da svojima isprican dozivljaj koje sam provodila.To bi bio poseban dan Parisa.
Savršen poklon za 22.godišnjicu veze, 23.11. pošto nismo bili na medenom mjesecu🍀@Darko Machat
Zelim otici tamo jer nisam nikad bila i to bi mi bila prilika da mi vi priustite da odem sa svojom kceri. Obozavamo te kekse
Zamišljam idealan posjet Parizu s burazom s kojim bih obavezno posjetila Eiffelov toranj, Disneyland i stadion Park Prinčeva. Ne znam da li u Parizu imaju Paris kekse,pa bih svakako ponjela svoje Paris kekse jer mi je navika pojesti koji keksić poslije ručka i večere.
„Moj savršen posjet Parizu počinje trenutkom kad mi grad šapne ‘Bienvenue’. Šetam ulicama koje mirišu na vaniliju i svježe kišne kapljice, a Seine mi priča stare ljubavne priče. U Louvreu Mona Lisa digne pogled kao da me pozdravlja, a Eiffelov toranj se noću pretvori u svjetlosnu fontanu želja. Dan završavam uz topli croissant i osjećaj da Pariz nije samo grad — nego osjećaj koji te zagrli i ne pušta.“
„Savršen posjet Parizu zamišljam kao dan u kojem me probudi miris svježih kroasana, zatim šetnja uz Seinu dok mi Eiffelov toranj namigne iz daljine. U Louvreu bih izgubio pojam o vremenu, a navečer bih uz topli sjaj gradskih svjetala uživao u trenutku koji miriše na romantiku, umjetnost i čaroliju — baš onakvu kakvu samo Pariz zna dati.”
Pariz. Grad ljubavi, grad vjere u sve. Šetnja ispod Eiffelovog tornja, selfiji u najslađem kafiću sa voljenom osobom i najslađi croissant sa čokoladom. Nakon šetnje čitanje pariški novina u najposebnijem parku Tuileriesu gdje sunce upire u tebe i čini te sretnim. Ispijanje čaja u Le Cinqeu bi bio najromanticniji trenutak sa mojim muzem. Dok se gledamo u oči i izjavljujemo lijepe riječi. Pariz je za nas nesto posebno. Nesto neostvareno do sada. Ali u skoroj budućnosti ce biti. Pa vrijedi malo maštati. :))) Jer ljubav je to.
Savršen posjet Parizu zamišljam kao trenutak u kojem se prvi put susretnem sa gradom o kojem sam godinama slušao kao o prijestonici ljubavi, ljepote i tih neobjašnjivih sitnih čuda koja čovjeku zadrhte pod kožom. Vidim sebe kako hodam ulicama kojima je prošlo tisuće zaljubljenih, među mirisima svježe pečenih kroasana i žamorom ljudi koji žive lagano, kao da im vrijeme teče sporije.
U toj mašti, moj prvi pogled na Eiffelov toranj bio bi gotovo ritualan..samo ja i ta čelična elegancija koja se uzdiže iznad grada. Osjetio bih kako mi srce lupa brže, ne zbog visine, već zbog simbolike, jer Pariz za mene nije samo jedan u nizu običnih gradova, nego ideja. Ideja da ljubav postoji u svakom kutku, u svakom osmijehu, u svakom svjetlu koje se u predvečerje prelije preko Seine.
Zamišljam kako sjedim u malom kafiću na Montmartreu, pišem nekoliko riječi u notes koji uvijek nosim sa sobom, a zapravo pokušavam uhvatiti onaj osjećaj da me život vodi naprijed baš zbog ljubavi i to one prave, jednostavne, iskrene. Možda bih promatrao ljude, slušao njihove priče u fragmentima jezika koji još ne razumijem, ali ga osjećam.
Šetnja uz Seinu bila bi kao razgovor sa samim sobom—mirna, tiha, ali duboka. Gledao bih ljubavne parove koji se smiju iz samo njima poznatih razloga, umjetnike kako skiciraju, i mislio bih..Ako ljubav ima adresu, onda je ovdje.
U toj mojoj zamišljenoj verziji Pariza, svaki trenutak bio bi podsjetnik da je ljubav ono što me pokreće i da je ovaj grad samo ogledalo onoga što već nosim u sebi. I možda bih, na kraju dana, shvatio da čovjek ne dolazi u Pariz da pronađe ljubav, nego da je potvrdi. U sebi, i u svemu što ga čini živim.👍💪😀
Svoj savrseni posjet Parizu zamisljam sa svojom sestrom s kojom nazalost nikada nisam zivjela. Da nadoknadimo mnogo izgubljenog, da se smijemo, pijemo čaj, stavimo šeširice i šetamo ispod tornja. Da se prisjetimo koliko zivot ipak moze biti lijep, da probamo najbolja francuska vina i da se malo odmorimo od obaveza oko djece, kuhanja, peglanja i citanja djecje lektire. Ukratko.. jednostavno nam nedostaju dani za nas💕
Savršen posjet Parizu zamišljam kao dan bez žurbe: jutro uz kroasan i kavu s pogledom na Eiffelov toranj, laganu šetnju kroz ulice Montmartrea, skriveni bistro u kojem se ruča bez plana i večer uz Seinu dok grad svijetli kao da priča vlastitu bajku. Pariz je za mene osjećaj – romantika, umjetnost i sloboda u jednom.“
Savršen posjet Parizu zamišljam kao dan bez žurbe: jutro uz kroasan i kavu s pogledom na Eiffelov toranj, laganu šetnju kroz ulice Montmartrea, skriveni bistro u kojem se ruča bez plana i večer uz Seinu dok grad svijetli kao da priča vlastitu bajku. Pariz je za mene osjećaj – romantika, umjetnost i sloboda u jednom.“